U povodu 400. obljetnice kanonizacije sv. Ignacija upoznajemo život i djelo sv. Ignacija, saznajemo kako zadobiti potpuni oprost te donosimo gdje će i kada biti proslavljena obljetnica kanonizacije.
Tko je bio sveti Ignacije Lojolski?
Sveti Ignacije Lojolski, pravim imenom Íñigo López Oñaz y Loyola, rođen je 1491. godine u baskijskoj plemićkoj obitelji u dvorcu Loyola kraj Azpetije u Španjolskoj. Svoj je život, kako je sam posvjedočio, sve do svoje 26. godine proveo „u ispraznostima svijeta“, a „vježbe s oružjem bile su mu glavna zabava, u velikoj i taštoj želji da stekne slavu“ (Autobiografija, 1). Međutim, Providnost je za njega imala drugačije planove. Tako je 1521. godine, braneći Pamplonu od Francuza, Íñiga pogodilo topovsko zrno, teško mu ozlijedivši nogu. Prebačen je u rodni dom u Loyoli, gdje je bio dvaput operiran. Iako se na trenutke činilo da će njegove životne snage popustiti, Ignacije se počeo oporavljati, stoji na mrežnoj stranici isusovci.hr.
Služiti Kristu Kralju
Za vrijeme oporavka Íñigu je bilo dosadno te je stoga zatražio štivo koje će ispuniti njegovo vrijeme. Htio je čitati viteške romane, no, na njegovu žalost, u dvorcu ih nije bilo. Namjesto njih su mu ponudili dvije knjige: španjolski prijevod Života Isusova Ludolfa Saksonskog, komentar skupljenih evanđelja; te španjolsko izdanje Života svetaca Jacoba da Voraginea. Pod utjecajem tih knjiga Ignacije je spoznao krhkost svjetske karijere i otkrio vrijednost služenja Kristu Kralju. Također je u svojoj nutrini počeo uočavati razne duhovne pokrete te je spoznao da je riječ o utjecaju različitih duhova. Sve ga je to potaknulo da promijeni svoj život i odlučuje živjeti poput svetaca te hodočastiti u Svetu zemlju.
Iskustvo Manrese
Nakon oporavka Ignacije napušta rodni kraj i kreće na svoje hodočašće. Prva postaja njegova puta bio je benediktinski samostan Montserrat gdje je vitešku odjeću zamijenio hodočasničkom. U veljači 1522. došao je u Manresu, gdje je mislio provesti kratko vrijeme, a na kraju je ostao skoro godinu dana. To je razdoblje pokore, ali i brojnih milosti te je osjetio kako ga Bog odgaja „poput učenika“, vodeći ga u duhovnom životu. Iskustva u Manresi počeo je zapisivati, a na temelju njih nastat će slavna knjižica Duhovnih vježbi.
Ignacije u Svetoj zemlji
Godine 1523. napustio je Manresu i uputio se u Rim kako bi dobio papinsku dozvolu za hodočašće u Svetu zemlju. Došavši u Palestinu, s velikom je pobožnošću obilazio mjesta koja sjećaju na Krista. I makar je htio ostati u Svetoj zemlji kako bi pomagao dušama, nakon što je otkrio da to nije Božja volja, vratio se u domovinu.
Íñigo na studiju u Španjolskoj i Francuskoj
Uvidjevši da neuk ne može pomagati dušama, u Barceloni je zajedno s djecom počeo učiti latinsku gramatiku, iako je već imao 33 godine. Godine 1526. pak odlazi u grad Alcalá kako bi studirao filozofiju, a kasnije je prešao u Salamancu. Tu je ujedno počeo pomagati dušama dajući im duhovne vježbe, što je zapalo za oko inkviziciji te je u dva navrata bio u zatvoru. Inkvizicija ga je nakon saslušanja oslobodila od optužbi. Shvativši da u Salamanci neće moći dovršiti studij, godine 1528. uputio se u Pariz. Nakon što je dovršio studij filozofije, u ožujku 1533. godine postigao je naslov „magister artium“ te su ga otada zvali „magister Ignacije“. Tako je u Parizu Íñigo promijenio svoje ime i ubuduće će se uvijek potpisivati kao Ignacije.
„Prijatelji u Gospodinu”
Za vrijeme svog boravka u Parizu nastavio je davati duhovne vježbe te je pridobio više sudrugova sa studija. Tu su skupinu činili: Ignacije Lojolski, Franjo Ksaverski, Petar Faber, Alfonz Salmeron, Diego Laynez, Simon Rodriguez i Nicola Bobadilla. Oni su se 15. kolovoza 1534. godine okupili u crkvi sv. Dionizija na brežuljku Montmartru kod Pariza gdje su za vrijeme pričesti izrekli trostruki zavjet: siromaštva, čistoće i odlaska u Jeruzalem kako bi tamo živjeli i radili za duše. No taj je treći zavjet položen uvjetno: ako ne budu mogli poći u Jeruzalem, stavit će se na raspolaganje Svetom Ocu. Oni su se, osim toga, dogovorili da će do siječnja 1537. godine svi doputovati u Veneciju kako bi pošli u Rim po dopuštenje za hodočašće u Svetu zemlju. Iako u tom trenutku nisu odredili bitne crte budućeg reda, ipak možemo reći da je tom malenom zajednicom započela Družba Isusova.
Nakon što je Ignacije proveo neko vrijeme u rodnom kraju zbog lošeg zdravlja, godine 1536. doputovao je u Veneciju, gdje je čekao na dolazak preostalih sudrugova iz Pariza. U Veneciji je nastavio studij teologije pripravljajući se tako za svećeništvo. Preostali su sudrugovi u Veneciju stigli početkom 1537. godine, a Ignacije i preostali sudrugovi koji nisu imali svećenički red zaređeni su 24. lipnja iste godine. Međutim, njihov je plan o odlasku u Palestinu propao zbog rata te su odlučili apostolski djelovati u Veneciji i po okolnim područjima, da bi se potom uputili u Rim kako bi se stavili na raspolaganje Papi. Onima koji su ih na putu pitali za ime, odgovarali su da su Družba Isusova. Uvidjeli su, naime, „da među sobom nemaju glave ni poglavara osim Isusa Krista, kojemu su željeli služiti“.
Osnivanje Družbe Isusove
Krajem 1537. godine stigli su u Rim, a pred Vječnim gradom, u La Storti, Ignacije je imao viđenje: Bog Otac ga je stavio uz svoga Sina i želi da stupi u njegovu službu. Došavši u Rim, Ignacije i njegovi drugovi smjestili su se uz crkvu Gospe od Puta, gdje su razvili mnogovrsni apostolat. Vremenom su počeli razmišljati o tome da osnuju novi red, a vrijeme rasuđivanja je trajalo više mjeseci. Konačno su odlučili postati crkveni red pod imenom Družba Isusova te će osim triju zavjeta – siromaštva, poslušnosti i čistoće – učiniti i posebni zavjet Papi da će ići kamo god ih pošalje. Izradili su Formulu instituta, koja je sadržavala bitne crte nove zajednice, a odobrio ju je papa Pavao III. u rujnu 1539. godine. Isti je Papa godinu dana poslije bulom Regimini militantis Ecclesiae odobrio red Družbe Isusove. Godine 1541. za prvog je generala novoosnovanog reda izabran Ignacije, a tu je službu obavljao sve do svoje smrti 31. srpnja 1556. godine.
Foto: isusovci.hr
Spomenimo na kraju kako su Ignacijevi temeljni spisi Duhovne vježbe i Konstitucije ili Ustanove Družbe Isusove, a duhovni put svetoga Ignacija opisan je u njegovoj Autobiografiji.
Potpuni oprost u godini sv. Ignacija
Povodom jubilarne Ignacijeve godine, Apostolska pokorničarna Svete Stolice objavila je dekret kojim se dodjeljuje potpuni oprost vjernicima koji pohode jubilarne isusovačke crkve od 20. svibnja 2021. do 31. srpnja 2022. godine.
Ignacijevom godinom obilježavaju se 500. obljetnica obraćenja sv. Ignacija Lojolskog, osnivača Družbe Isusove, i 400. obljetnica njegove kanonizacije.
Vjernici mogu dobiti potpuni oprost u crkvama Družbe Isusove za sebe ili za pokojnika, pod uobičajenim uvjetima, tj. da se u prikladno vrijeme ispovijede, pričeste i pomole na nakanu Svetog Oca, te da pobožno i molitveno pohode neku od jubilarnih crkvi. Posebnu mogućnost oprosta Dekret daje starima i bolesnima: „Svi stari i bolesni koji zbog teških razloga ne mogu izići iz vlastitog doma, mogu jednako dobiti potpuni oprost, nakon što se duhom odreknu svakoga grijeha i donesu nakanu da će čim bude moguće ispuniti tri uobičajena uvjeta, ako se pred nekom slikom svetog Ignacija duhom pridruže jubilarnim slavljima te milosrdnom Bogu prikažu svoje molitve, boli i teškoće života.“
U Hrvatskoj pokrajini Družbe Isusove oprosna mjesta, tj. jubilarne crkve, bit će:
- crkva sv. Ignacija u Dubrovniku (Poljana R. Boškovića 6); bazilika Presvetog Srca Isusova u Zagrebu, uključujući dvoranu-kapelu (Palmotićeva 31); crkva Bezgrješnog Srca Marijina u Zagrebu (Jordanovac 110); crkva Navještenja BDM u Opatiji (Rakovčeva 24); crkva sv. Petra u Beogradu (Makedonska 23); crkva Presvetog Srca Isusova u Osijeku (Stepinčeva 27); i crkva Presvetog Srca Isusova u Splitu (Manuška poljana 1). Zatraženo je dopuštenje Vrhbosanske nadbiskupije da jubilarna crkva bude i župna crkva sv. Ignacija u Sarajevu na Grbavici (Hercegovačka 1).
Dekret Apostolske pokorničarne pročitajte ovdje.
Uzoriti kardinal Josip Bozanić, zagrebački nadbiskup i metropolit, predvodit će misno slavlje povodom 400. obljetnice kanonizacije sv. Ignacija Loyolskoga, osnivača Družbe Isusove, u crkvi Bezgrješnog Srca Marijina, na Jordanovcu u Zagrebu, u subotu, 12. ožujka 2022. u 12 sati.
Ujedno će to biti zaključak provincijskog simpozija hrvatskih isusovaca. Na misu su, uz isusovce, pozvani svi prijatelji i suradnici Družbe Isusove i drugi vjernici.
Do srpnja ove godine traje jubilarna Ignacijeva godina, povodom 500. obljetnice obraćenja i 400. obljetnice proglašenja svetim osnivača Družbe Isusove. Istoga dana prije 400 godina kanoniziran je jedan od suosnivača Družbe Isusove, veliki misionar sveti Franjo Ksaverski.
Dana 12. ožujka će papa Franjo također predvoditi svečanu svetu misu u središnjoj isusovačkoj crkvi Presvetog Imena Isusova u Rimu (Il Gesu’), u 17 sati. Prijenos se može pratiti uživo ovdje.
Isusovačka crkva Bezgrješnog Srca Marijina na zagrebačkom Jordanovcu je jedna od jubilarnih crkvi, u kojima se tijekom Ignacijeve godine može zadobiti potpuni oprost, po redovitim uvjetima.
U drugim isusovačkim crkvama obljetnica kanonizacije će se s vjernicima obilježavati u nedjelju, 13. ožujka 2022.