U emisiji “Novi valovi dobrote” Biserka Rajković Salata prisjetila se samih začetaka časopisa “Zagreb, moj grad”

“Moja mama i moja najbolja prijateljica Helga Vlahović nagovorile su me da pokrenem ovaj časopis iz ljubavi prema gradu te da se ne zaboravi naša lijepa povijest i ljudi koji su živjeli u gradu te koji su se brinuli da se ništa ne zaboravi. U prvom broju sam imala rubriku ‘Djeve sa zagrebačkih pročelja ‘ , a Helga Vlahović je imala svoju kolumnu u prvom broju ‘Razgovor s potpisom‘. Časopis je napravljen iz moje velike ljubavi prema Zagrebu baš prema povijesti da se ništa ne zaboravi”, rekla je.

Naglasila je da ljudi koji pišu za časopis “Zagreb, moj grad” su ljudi koji iz svakog područja više znaju tako da ona ih ne treba kontrolirati jer je sigurna da su oni to napravili kako treba.

Časopis “Zagreb, moj grad”/Facebook

Prisjetila se da je jedna od onih koji pišu od prvog broja bila pokojna Milka Babović, koja je pisala o povijesti zagrebačkog sporta. “Ona je to širila jer to ne može biti samo zagrebački sport, nego cijele i Jugoslavije i poslije Hrvatske. Ona je to tako predano radila da je to bila milina. Nabavljala je fotografije, išla u arhive i tako dalje. Druga osoba koja je stup našeg časopisa jest dr. Snješka Knežević, najveća poznavateljica urbanizma grada, arhitekture, povijesti arhitekture i tako dalje”, istaknula je i pri tom napomenula “važno nam je da test bude što prilagodljiviji da šire mase razumiju, da bude zanimljivo”.

Časopis “Zagreb, moj grad”/Facebook

“U početku časopis je izlazio deset puta godišnje i besplatno se on dijelio u kazalištima, galerijama, ‘Lisinskom‘, u muzejima i stvarno je sve planulo. imala sam sreću što sam znala puno ljudi koji su bili na određenim položajima pa je marketing u začecima bio dobar tako da sam imala novaca i mogla sam to. I onda su mi prigovorili neki ljudi da sve što je besplatno ne vrijedi. Meni je žao što više nije besplatan jer bi došao do više ljudi. Problem je što nemamo novaca za marketing, a imamo problem što ga na kioscima nakon prvog dana maknu i on je negdje sa strane i ljudi ga ne vide. Položaj na kiosku košta”, pojasnila je Rajković Salata.

Katarina Varenica i Biserka Rajković Salata

Nakon potresa fotografi časopisa “Zagreb, moj grad” ušli su u svaku zagrebačku razrušenu crkvu, bolnicu, školu i kulturnu ustanovu. Biserka Rajković Salata istaknula je da su išli u Remete, Čučerje, Markuševac, a poslije su u dva broja donijeli priče iz Petrinje i Siska.

Osim priča o Zagrebu ima i putopisnih članaka o gradovima u kojima je glavna urednica Biserka Rajković Salata bila. “Ne svih gradova jer sam jako puno putovala i živjela sam po svijetu”, istaknula je.

Biserka Rajković Salata imala je i školu bontona i lijepog ponašanja, a sama je stekla znanje o tome u Italiji dok je živjela s mužem. “Važna stvar je što ti nosiš od kuće, što si naučio kod kuće, to se ne zaboravlja. Ne zaboravlja se ni ono što si poslije naučio, ako ti to želiš znati”, rekla je.

Časopis “Zagreb, moj grad”/Facebook

Govoreći o broju primjeraka časopisa “Zagreb, moj grad” rekla je da izlazi onoliko primjeraka koliko skupe novaca. “Časopis se može pretplatiti da se uplati sto kuna godišnje i pošalju svoju adresu kako bi dobili svoj časopis. Imamo dosta ljudi koji daruju nekome za poklon naš časopis”, zaključila je.