Don Bosco je bio umjeren u piću. Premda je živio u kraju u kojem se proizvode izvrsna vina, pio je malo, za vrijeme obroka i uvijek pomiješano s vodom. Za oratorijanski podrum je od 1858. skrbila dijelom općina koja je svakog tjedna slala određenu količinu mješavine preostale od prodaje. Don Bosco bi popio uz jelo ili kad je bio s gostima, prenosi portal don Boscovi salezijanci.

Ponekad bi za stolom zaboravio na vino, pa bi mu drugi natočili i, ako je bilo dobro, brzo bi ga pomiješao s vodom da bude, kako je govorio, „još bolje“, a u šali bi dodao: „Odrekao sam se svijeta i đavla, ali ne i raskoši!“ Kad je bio u kući hranu nikad nije uzimao izvan obroka, a u rijetkim bi zgodama s gostom nazdravio uz vino pomiješano s vodom. (Usp. Lemovne, Vita di San Giovanni Bosco, II, 201).

Nakon teške bolesti, koja ga je snašla u Varazzeu između 1871. i 1872., za objedom je uzimao malo vina s vodom. Vojvotkinja od Laval Montmorencyja svakoga mu je mjeseca slala dvanaest boca izvrsnog vina za oporavak, ali nikad nije sve popio; što više, od toga je častio goste i, u izvanrednim zgodama, podijelio ga s drugima za stolom. Tako se prikupila oveća količina vina koje se trošilo godinama nakon don Boscove smrti.