Katolički svećenik iz Splita, župnik Pomera i Premanture, don Antun Nižetić na svojem je YouTube kanalu objavio promišljanje o utjehi koju nam može pružiti Duh Sveti, a njegovo promišljanje prenosimo u cijelosti.

Svi smo potrebni utjehe. Ako je ne dobijemo od nekoga drugoga, pokušavamo je stvoriti samima sebi. Utjeha nam nije potrebna dok vladamo situacijom. Međutim, postoje situacije kada sve bježi ispod naše kontrole. Te situacije mogu biti gornje i donje. Gornje su kada se usplahirimo. Pođe nam nešto dobro od ruke, doživimo uspjeh, velike pohvale i dogodi se kao da probijemo vlastiti strop. Premda smo puni nekog zanosa i oduševljenja, isto nam treba utjeha. U tim trenutcima znamo brzo potražiti utjehu u piću, bludu, lošem društvu, kocki, trgovini, razuzdanoj zabavi, perverzijama raznih vrsta ili nečem sličnom. Isto je i kada smo dolje. Tada se spuštamo niže od nas samih i kao da se razum isključi, a nama zavladaju neke slijepe sile koje nas guraju u luđačko traženje utjehe. Bacamo se na prvo što nam je nadohvat ruke.

Za one koji vjeruju, postoji izlaz. A izlaz je u osobi kojoj je ime: Tješitelj! To je Duh Sveti.

Nitko ne može živjeti, a da ne ulijeće u te crvene zone, gore ili dolje, i zato smo svi potrebni utjehe. Mi smo poput otrovane mačke koja traži ljekovitu travu. Ne vladamo tom ljutom potrebom. Utjeha ili ništa!

Za one koji vjeruju, postoji izlaz. A izlaz je u osobi kojoj je ime: Tješitelj! To je Duh Sveti. On nas tješi u svakoj našoj nevolji, u svakoj situaciji kada potpuno gubimo kontrolu nad svojom voljom, i općenito, nad svojim životom. U jednom Ga himnu zazivamo: Tješitelju tako blag! On je utjeha koja nas dodatno ne razara.

Nakon što se tješimo pićem ili bludom, naše se biće sužuje i smanjuje i sve nam je više potrebno takve utjehe, dok ne dođemo do potpune neutješnosti.

One gore spomenute utjehe nanose nam još veću ranu i proširuju našu crvenu zonu. Nakon što se tješimo pićem ili bludom, naše se biće sužuje i smanjuje i sve nam je više potrebno takve utjehe, dok ne dođemo do potpune neutješnosti. Čini nam se tada kao da smo čitavi u crvenoj zoni i da su svi putovi zatvoreni. Tada nas počinje zahvaćati duboki očaj. Razumom više ne vladamo, a utjehu nam više ništa ne pruža. Naš Cesarić pjeva: Rakije, rakije ovamo, jer utjehe nema u vodi! Mi možemo ove stihove izokrenuti na ovaj način: Vode, vode Duha Svetoga, ovamo, jer utjehe nema u rakiji!

On nam daje dar razuma koji prodire i u naše crvene zone.

Duh Sveti nas obuhvaća odozgo i odozdol. On nam daje dar razuma koji prodire i u naše crvene zone. A razum nam uvijek omogućuje da vladamo situacijom. Tako nam utjeha Duha Svetoga pruža ono što svi želimo – da smo uvijek svoji, da nama nikada ne vladaju razorne sile koje poništavaju naše biće i bacaju ga u duboki očaj.

O, kad bi svi vjernici znali napamet himan Duhu Svetom i često ga ponavljali! O dođi, Stvorče, Duše Svet…