Mladi svećenik Sisačke biskupije, vlč. Hrvoje Zovko gostovao je na Hrvatskom katoličkom radiju, u petak 31. prosinca na Staru godinu u povodu molitve krunice. Tom prigodom rekao je nekoliko riječi o molitvi i njezinu cilju, odnosno kakav bismo stav kao vjernici trebali imati u molitvi.

‘Gospodine, znam da bih tako trebala učiniti, ali ti ne razumiješ najbolje što se događa u mome životu’

“Ne znamo što Bog čini s našim molitvama. Međutim, baš sam danas s jednom gospođom razgovarao o tome i ona je rekla jednu stvar koja je jako lijepa i iskrena. Rekla je: ‘Često molim za Božju volju, ali već sam unaprijed odredila što bi ta Božja volja trebala biti. I zapravo, na koncu molim da se ostvari moja volja. I kada zapravo znam što bih ja na kraju trebala učiniti, onda ja na neki način kažem Gospodinu ‘Gospodine, znam da bih tako trebala učiniti, ali ti ne razumiješ najbolje što se događa u mome životu'”, ističe vlč. Hrvoje Zovko.

Odgovor koji meni daje mir u srcu jest taj da je njegov plan veći od moga plana

Vlč. Zovko podijelio je sa slušateljima riječi koje bi svakome mogle biti od pomoći u situacijama kada molitva nije uslišana onako kako bismo to željeli. “Odgovor koji meni daje mir u srcu jest taj da je njegov plan veći od moga plana”.

Svatko tko je ustrajno molio godinama primijetio je promjene u svome životu, unatoč tome što se nije ostvarilo ono što je želio. Bog po molitvi mijenja naše srce i to je ono što nakon određenog vremena možemo primijetiti.

Postavlja se pitanje smijemo li ustrajavati u molitvi, kada godinama molimo za neku nakanu ili bismo ipak trebali stati i prihvatiti stvarnost kakva jest prema Božjoj volji. “Mislim da početak uvijek trebaju biti riječi molitve Oče naš, “Budi volja tvoja”, a tek onda naše riječi. Gospodin sigurno razumije naše potrebe i sve za čime čezne naše srce”, ističe vlč. Zovko.

Biti s Gospodinom cilj je svake molitve

“Treba se zapravo vratiti na pitanje “Što je zapravo molitva?” Cilj svakog odnosa nije imati, nego je cilj svakog odnosa biti. Biti s nekim, a ne dobiti nešto od nekog. Tako bi i cilj naše molitve trebao biti da budemo s Gospodinom. Želim biti s tobom. Znam da sve što dolazi iz tvoje ruke je dobro”, rekao je vlč. Zovko.

Mi puno puta ograničimo Gospodina sa svojim željama i svojim rješenjima za naše životne probleme i zahtjeve

Postavlja se pitanje znamo li uopće slušati? Pretvara li se naš razgovor zapravo u monolog u kojem samo nabrajamo svoje želje i potrebe. “Mi puno puta ograničimo Gospodina sa svojim željama i svojim rješenjima za naše životne probleme i zahtjeve. Mi Gospodinu zapravo govorimo koja su rješenja i što bi nam trebao dati. Kada puno govorimo, ne slušamo govornika. Ne čujemo što nam Gospodin govori po svojoj Riječi, po drugim ljudima i po događajima u našoj okolini”, naglasio je vlč. Hrvoje Zovko.