Zašto sanjam pokojnog supruga i kako se mogu toga osloboditi? Hoće li nam župnik blagosloviti stan iako ne dolazimo redovito na misu? Moli li se Vjerovanje u svakoj misi? Na ova i druga pitanja u petak, 17. prosinca u emisiji HKR-a "Halo, velečasni!" odgovarao je vlč. Antun Sente st., župnik župe Sv. Antuna Padovanskog iz Sesvetskih Sela.
Često sanjam pokojnog supruga. Zašto mi se to događa i kako si mogu pomoći?
Sigurno je da je naša psiha vrlo zagonetna i da ne možemo saznati sve što se događa u našoj glavi i u našim osjećajima. Slušateljica na neki način, u sjećanju, i dalje ima svoj odnos s pokojnim suprugom. Možda je toga dana ili zadnjih nekoliko mjeseci o njemu intenzivnije razmišljala. Dugogodišnja navika njegove prisutnosti je ostala te ona uvijek nekako osjeća njegovu blizinu, što je sasvim ljudski i normalno. Zato se ne treba takvog susreta bojati. Duša njezinog supruga želi joj biti blizu i neće joj nauditi. Ako se ipak boji, možda je to znak da je ta osoba potrebna naše molitve, a može se i dati misna nakana za dušu pokojnika.
Hoće li nam župnik blagosloviti stan i obitelj, ako ne dolazimo redovito na svetu misu?
Iz pitanja se može zaključiti da osobe nisu redovite, ali da ipak povremeno dolaze na svetu misu. Svećenik će svakako doći u njihovu obitelj, bez obzira na to jesu li redoviti ili ne. Blagoslov je svećenikov posjet obitelji i molitva s članovima obitelji.
Bilo bi dobro da u blagoslovu sudjeluju svi članovi obitelji, ako je ikako moguće.
Usto, možda ga taj susret potakne na redovitiji dolazak na svetu misu. Nema razloga da župnik izbjegava ili preskače bilo koju kuću ili obitelj. Župnik nije sudac i on neće kažnjavati, nego dolazi u ime Božjega milosrđa. Svi su ovi susreti, koji su negdje prije Božića, a negdje nakon, uvijek milosni trenuci.
Moli li se Vjerovanje u vrijeme svake svete mise?
Ponajprije podsjećam da postoje dva obrasca Vjerovanja, tzv. Nicejsko-carigradsko i Apostolsko Vjerovanje. Oba tumače duboke istine naše vjere, a Crkva u liturgiji koristi i jedno i drugo. Apostolsko vjerovanje se oduvijek moli na narodnom jeziku i moli se na početku krunice. Vjerovanje, jedno ili drugo, se u liturgiji moli nedjeljom i svetkovinama, ali ne i radnim danom. Naime, potrebno je da cijela zajednica, a koja se okuplja prvenstveno nedjeljom i svetkovinama, zajedno ispovijedi svoju vjeru.
Vjerovanje se moli kada se u misi čitaju tri čitanja, odnosno prvo iz Staroga i drugo iz Novog zavjeta te Evanđelje.
Zato svećenici nisu ništa “izbacili” nego obdržavaju propis da se Vjerovanje moli nedjeljom i svetkovinom. Tijekom liturgijske godine postoje određene pravila. Primjerice, u vremenu došašća ne pjeva se Slava. Svako liturgijsko doba ima svoja pravila i svećenik nikad na svoju ruku niti jedan dio mise ne smije promijeniti, kamoli izbaciti. Ali pohvalno je primijetiti da slušateljica pozorno prati misu i primjećuje bitne dijelove i razlike u određenim slavljima.