Zamislite čovjeka koji živi u mjestu gdje sunce sja svaki dan, a on se zatvori u kuću 364 dana i samo jedan dan u godini izađe na sunčevu svjetlost. Zamislite čovjeka koji živi na moru, a nikad se ne okupa ili možda učini to samo jednom godišnje. A potom zamislite da ti ljudi kažu kako odavno nisu vidjeli ni sunce ni more, a praktički žive u njihovoj blizini. Slično je sa čovjekom i Kristom. Krist dolazi svaki dan na oltar pod prilikama kruha i vina, a on se pričesti samo jednom godišnje! Tužno! Krist te svaki dan čeka u ispovjedaonici, a ti se, čovječe, samo jednom godišnje ispovijedaš! Koliko si samo toga propustio?!

Živi tako da možeš zaslužiti da Krista primaš svakodnevno. Onaj tko ne zaslužuje da ga primi svakodnevno, ne zaslužuje ni da ga primi jednom godišnje.

Ovih dana sam pročitao dobar savjet svetoga Ambrozija koji me se uistinu dojmio, a glasi: „Ako kažemo ‘kruh naš svagdanji’, zašto ga primaš samo jednom godišnje? Dnevno primaj ono što ti dnevno koristi. Živi tako da možeš zaslužiti da ga primaš svakodnevno. Onaj tko ne zaslužuje da ga primi svakodnevno, ne zaslužuje ni da ga primi jednom godišnje.“

Ovo je zbilja istina, jer za Krista, čovječe, trebaš živjeti svaki dan svoga života, a ne samo jednom u godini. Ili još bolje rečeno: od Krista trebaš živjeti svaki dan, a ne samo jedanput godišnje! Isus Krist uistinu zaslužuje da ga posjećuješ svaki dan, a ne samo jednom u godini, jer on je tvoj Spasitelj. Isus te voli i strpljivo čeka samo na tebe… Dopusti stoga Isusu da bude uvijek prisutan u tvome životu. Zovi ga, ljubi i blaguj svaki dan!

Autor fra Goran Azinović za svećenika Hercegovačke franjevačke provincije zaređen je 2014. godine. Autor je 14 nadahnutih knjiga, kolumnist je katoličkog mjesečnika “Naša ognjišta”, a pisao je i za druge katoličke časopise. Trenutačno živi i djeluje kao župni vikar u župi Krista Kralja u Čitluku (BiH).