Mladi franjevac iz zagrebačke Dubrave, fra Mario Berišić na svojim je društvenim mrežama objavio kratak tekst u kojem navodi uvjete koje je potrebno zadovoljiti da bismo doživjeli istinsku unutarnju radost koja nije tek prolazni osjećaj zadovoljstva, već stanje duha kojem valja težiti i za koje se isplati boriti. U nastavku prenosimo njegovu objavu.

Narod je svjestan da je nesretan i koliko god posjedovali imanja, novca ili kakvu god da je karijeru netko od njih postigao, ipak osjećaju nutarnju prazninu…

Radost! Tema današnje nedjelje je radost! Prvo pitanje na koje nailazimo u današnjem evanđelju postavljeno Ivanu Krstitelju od mnoštva glasi: »Što nam je dakle činiti?« Što nam je činiti kako bi imali puninu radosti, sada i ovdje? Narod je svjestan da je nesretan i koliko god posjedovali imanja, novca ili kakvu god da je karijeru netko od njih postigao, ipak osjećaju nutarnju prazninu, nezadovoljstvo, možda čak i razočaranje, jer su očekivali da će ih stvari za kojima su ludo trčali ispuniti, a kad ono ništa.

Dakle prvi uvjet da bi bili radosni je biti pravedan i darovati se drugom

Ivan daje smjernice za svaki stalež, cariniku kaže: »Ne utjerujte više nego što vam je određeno.«. Vojnicima odgovara: »Nikome ne činite nasilja, nikoga krivo ne prijavljujte i budite zadovoljni svojom plaćom.«. Nije li ovo zanimljivo, Ivan je svjestan da njihovo nezadovoljstvo i praznina mogu proizlaziti iz nepravde koju čine prema drugima.

Nekad nije potrebno tražiti novi posao, bacati se u novo zanimanje, već ono što činimo mora biti prožeto ljubavlju prema drugom

Dakle prvi uvjet da bi bili radosni je biti pravedan i darovati se drugom, a ne iskorištavati svoje pozicije i moć koja nam je dana, kako bi gazili po drugima. Biti carinik ili rimski vojnik u ono vrijeme je bilo gledano sa prezirom od strane Židova, a ipak Ivan ih nije nagovarao da ostave svoj poziv i da odu kao on u pustinju, naprotiv poticao ih je da ostanu baš tamo ali da sve čine iz ljubavi prema drugom. Nekad nije potrebno tražiti novi posao, bacati se u novo zanimanje, već ono što činimo mora biti prožeto ljubavlju prema drugom.

Normalno je da smo tužni i da nemamo one istinske radosti ako smo mi centar svog postojanja

Ivan daje i drugi uvjet koji je nužan da čovjek osjetio unutarnju radost: Važno je izbaciti sebe iz centra i staviti Krista u taj centar: “Ali dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući.” Normalno je da smo tužni i da nemamo one istinske radosti ako smo mi centar svog postojanja. Naše biće, naš DNK je zamišljen kako bi ulazio u odnos sa drugim, a iznad svega sa Onim koji nas je stvorio.

Možemo zaključiti da se prava radost rađa iznutra kada “ljubimo Gospodina Boga svoga svim svojim srcem, svim svojim umom i svom svojom snagom i svoga bližnjega kao sebe samoga.”

Objavu fra Maria Berišića možete pronaći OVDJE