Današnji je blagdan Svete obitelji tako lijepa prigoda da Bogu zahvalimo za darovanu obitelj i da mu uputimo molitvu za svoju obitelj i sve druge obitelji.

Potrebu molitve za obitelj tako snažno osjećamo u današnjem vremenu kad su brak i obitelj obilježeni različitim krizama i poteškoćama. One često proizlaze iz ubrzanog načina života jer ne pronalazimo dovoljno vremena jedni za druge. Nerijetko se događa da živimo jedni s drugima, a zapravo smo jako udaljeni jedni od drugih. Onda nije čudno da nam se u bračnom i obiteljskom životu uzmanjka ljubavi, osjećaja, strpljivosti, razumijevanja i svega onoga što upotpunjuje naše osobne i zajedničke živote.

Potrebna nam je molitva. I zato smo je pozvani prakticirati. Ne kao nešto usputno, nego kao nešto redovito. Uvijek vjerujući kako molitva može uvelike pridonijeti skladnijem i potpunijem bračnom i obiteljskom životu.

Slavljem današnjega blagdana Crkva želi pružiti podršku svima koji svoju obitelj i svoj brak doživljavaju kao veliku svetinju oko koje se silno trude, ne samo da je održe na okupu, nego i oblikuju po uzoru na Marijinu i Josipovu obitelj.

Valja u molitvi pružiti podršku i onima među nama koji su morali proživjeti teško iskušenje raspada braka i obitelji iako su učinili sve da do toga ne dođe.

Molimo i za one koji su svojom neozbiljnošću i neodgovornošću prouzročili raspad svoje obitelji da im Bog oprosti njihovo nesnalaženje.

Sveta obitelj ostaje nam model i uzor kako živjeti svoj obiteljski život – Marija svojom velikom vjerom i ustrajnom molitvom; Josip svojom hrabrošću i strpljivošću te spremnošću na žrtvu, a Isus svojim velikim poštovanjem i poslušnošću roditeljima.

Sveta je obitelj prošla velika iskušenja, kako nam je to opisao sv. Luka u svom evanđelju. No, svojim pouzdanjem u Boga, trudom i odricanjima, sačuvala je svoje zajedništvo. Tamo gdje je Bog na svom (prvom) mjestu, tamo je sve na svom mjestu.

Onda nema poremećaja danas vidljivih u tolikim obiteljima: zanemarivanje djece, pretjerano popuštanje djeci, zamjena obiteljskog razgovora kompjutorskim igricama, nepoštivanje roditelja i starijih i sl.

Zanimljiva je, napose za mnoge „prezaposlene“ roditelje kojih su djeca željna, jedna priča: „Otac je primijetio da mu je kćerkica nešto tužna. Ne pitavši je uopće za razlog, odlučio ju je obradovati i kupiti joj krasno novo računalo, bolje no što su ga imala mnoga djeca u njezinu razredu. Otac je jedva čekao da sutradan dođe s posla, sjedne u svoju fotelju, uzme novine u ruke i zadovoljno promatra svoju sretnu kćerkicu. No, ona je opet bila tužna. ‘Što je kćeri, pa imaš najbolje računalo u razredu?’ upitao je otac. ‘Da, tata’, rekla je djevojčica, ‘ali računalu se ne može sjediti u krilu’.“ Drugim riječima, kćerkici ne treba računalo, njoj treba tata!

Današnji je dan prigoda da proanaliziramo svoj život i da uvidimo što treba promijeniti i poboljšati u svom bračnom i obiteljskom životu, što nam to nedostaje da bismo bili bolja obitelj.

Je li to česta nervoza, svadljivost, grube riječi, povišeni tonovi koje stalno opravdavamo umjesto da se protiv njih borimo? Je li to pretjerani rad radi stjecanja što više materijalnih sredstava koji nam oduzima potrebno vrijeme da se pozabavimo svojom djecom, a supružnici jedno drugim?

Ne može obitelj opstati ako ne razgovaramo, ako se ne bavimo jedni drugima, posebno djecom, ako nam je sve važnije od čovjeka. Uzalud novci, stan, kuća, automobil, ako izgubimo jedni druge, ako nam djeca odu krivim putem, a i to se, nažalost, događa u kršćanskim obiteljima.

Možemo i dalje opravdavati svoje propuste ili pogreške, no pametnije je početi ih mijenjati dok ima vremena. Treba li nam razlog da što prije počnemo? Pa zar oni koje toliko volimo nisu dovoljni?

Uz dopuštenje uredništva, propovijed vlč. Tomislava Ćurića prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti OVDJE.