Današnja svetkovina, braćo i sestre, svetkovina je istinske radosti. Rođenje Isusovo konkretno je dolazak novorođenčeta u jednu obitelj i istovremeno dolazak Sina Božjega u svijet ljudi. Svima nama poznata je radost roditelja kad dobiju dijete, raduju se i rodbina i prijatelji, a kao vjernicima pred nama stoji otajstvo utjelovljenja samog Boga. Ono odražava njegovu neopisivu svemoć, ali i skandaloznost za mnoge: Bog koji sve stvara, postao je netko drugi, uvjetno rečeno, kao da je postao sam svoje stvorenje. Tom su kršćanskom istinom teško sablažnjeni mnogi nekršćani, a pogotovo nevjernici.

Nama kršćanima Božje utjelovljenje i rođenje Isusa od Djevice Marije snažno dira srca poradi njegove nježne božanske ljubavi i čežnje prema ljudskom rodu. Nadalje, ono je čudesno jer je Bog posebnim nadnaravnim zahvatom pohodio ljudski rod. Anđelovim navještenjem Marija će toga postati jako svjesna. Bog je, dakle, izišao iz svoje slave i sišao s nebesa da bi se rodio kao dječak i živio na zemlji kao čovjek. Ono što Poslanica Filipljanima (u 2. poglavlju) opisuje kao Isusovo samoopljenjivanje, kad kaže da se nije držao svoje jednakosti s Bogom, razjašnjava i današnje drugo čitanje s početka Poslanice Hebrejima – Bog je otpočetka govorio čovjeku vrlo pažljivo, na različite načine: stvaranjem, ali i objavom, nadahnjujući kako proroke tako i sve starozavjetne likove.

Moramo primijetiti da je Božić jedna stvarnost za kršćanina, a sasvim drukčija za ovaj svijet

Konačno, sasvim je vidljivo i konkretno progovorio u Sinu po kojem je sve stvoreno. Sveti Grgur Nazijanski, u svojem govoru u pohvalu bratu Cezariju, promišlja vrlo ozbiljno o otajstvu Božjeg utjelovljenja i kaže: Treba da (..) zajedno s Kristom budem subaštinik, da postanem sin Božji, pače i sam Bog… To nam svjedoči Bog koji radi nas uze čovještvo i postade siromašnim da podigne palo tijelo i vrati cijelost slici, obnovi čovjeka da svi postanemo jedno u Kristu.

Čitajući ovako duboke riječi, moramo primijetiti da je Božić jedna stvarnost za kršćanina, a sasvim drukčija za ovaj svijet. Jaslice, ukrasi i borovi i dr., predivni su u prosincu. Ako je gradski trg intenzivno ukrašen, i još ako padne snijeg, to je prava božićna idila. I za mlado i za staro. Nakon praznika živjet ćemo i dalje svoje živote. I tako iz godine u godinu. Koji je smisao Božića? Vjerojatno je teško pronaći dobar odgovor bez pitanja: Koji je smisao svega što postoji? Nekada za sreću nije dovoljno izvanjsko blještavilo niti ono što je tu sa svrhom da se konzumira. Nekada čovjeka muče ozbiljnija pitanja. Nekad, kad je u životnim krizama, traži smisao, traži potpuni i neiscrpivi smisao. Zašto se rađamo, zašto postojimo, zašto radost, zašto tuga, zašto patnja, starost, smrt…? Sami sebi ne možemo odgovoriti. No, Bog kojem vjerujemo, koji nas je stvorio, koji se utjelovio, koji nas je otkupio i spasio, može nam dati odgovore i konačan smisao. On to i jest.

Ako, dakle, tražimo istinski smisao (svega) kad ga nigdje drugdje ne nalazimo – naći ćemo ga u Evanđelju

Gospodin Isus, utjelovljeni Bog, objavljuje svrhu čovjeka – da prihvati Božje kraljevstvo, da ga živi na zemlji i da pobožanstvenjen prijeđe u vječnost s Bogom. Evanđelje koje je naviješteno u današnjoj liturgiji Prolog je Ivanova Evanđelja. To je himan božanskom logosu. Obično grč. logos prevodimo s riječ, dakle to je božanska Riječ, koja se utjelovila i postala čovjekom. Međutim, grčka riječ logos obuhvaća još i više pojmova. Možemo tako naći da se prevodi kao razum, načelo, smisao, misao, princip… Ivanov Prolog mogli bismo tako vjernički meditirati i ovako: U početku bijaše Smisao (načelo), i Smisao (načelo) bijaše u Boga, i Smisao (načelo) bijaše Bog… Ako, dakle, tražimo istinski smisao (svega) kad ga nigdje drugdje ne nalazimo – naći ćemo ga u Evanđelju. Krist Gospodin, naš Bog, koji se rodio u Betlehemu od Djevice Marije, naš je pravi smisao i načelo našeg življenja. On nam daruje istinski život već ovdje na Zemlji, a savršeno u vječnom blaženstvu. Zato je današnja svetkovina, braćo i sestre, svetkovina istinske radosti. 

Uz dopuštenje uredništva, propovijed vlč. Krešimira Čuture prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti OVDJE.