Svetački život može izgledati predalek, previše okrutan ili previše radikalan kao način života. “Vjerujem u Boga”, nježno se uvjeravamo, čak i kad kažemo, “ali nisam religiozni fanatik ili nešto slično.” Svetost je dovoljno dobra, sve dok je pitoma, prenosi Aleteia.

Vatra koja proždire

Ipak, kršćanski Bog nije pitom. C.S. Lewis to ističe, opisujući svog lava Aslana poput Krista, govoreći: “On je divlji, znaš. Nije pitomi lav.” Kao što Sveto pismo kaže: “Naš Bog je oganj koji proždire” (Heb 12,29).

Dorothy Day susrela se sa i uobličila svoj život služenju ovom otajstvu Božje ljubavi. Često je citirala opis ljubavi koji je u romanu “Braća Karamazovi” Fjodora Mihajloviča Dostojevskog dao otac Zosim. Sveti redovnik tamo kaže: “Ljubav na djelu je surova i strašna stvar u usporedbi s ljubavlju u snovima.”

Razočaranje

Dorothyn je izvanredan život oblikovalo, bez sumnje, razočaranje svijetom koji je doživjela. “Bila sam dugo vremena silno razočarana sredstvima koja su koristili svi, osim svetaca, za život na ovom svijetu koji je Bog stvorio za nas.”

Dorothy je prešla na katoličanstvo nakon što je pisala za nekoliko njujorških socijalističkih novina, uključujući The Call, The Masses i Liberator. Mass je zapravo prestao izlaziti kada ga je upravnik pošte odbio poslati dalje, s obzirom da je novine smatrao izdajničkim!).

Radikalni stavovi

Dorothy je zastupala mnoge radikalne stavove, uključujući ekstremni antiratni pacifizam. Još radikalnija je bila njezina predanost siromašnima. Razmišljajući o vremenu kada je bila zatvorena, Dorothy je napisala: “Nikad više ne bih bila slobodna kada bih znala da iza rešetaka diljem svijeta postoje žene i muškarci, mlade djevojke i dječaci, koji trpe prinudu, kaznu, izolaciju i pate zbog zločina za koje smo svi krivi.”

“Revolucija je moralna ili uopće nije.” Charles Péguy

A još radikalnija od njezine ljubavi prema siromašnima bila je njezina ljubav za Krista. Opisujući svoj trenutak obraćenja, Dorothy piše: “Željela sam biti siromašna, čedna i poslušna. Htjela sam umrijeti da bih živjela, odbacila staroga čovjeka i obukla se u Krista. Drugim riječima, voljela sam i kao sve zaljubljene žene željela sam biti sjedinjena sa svojom ljubavlju.”

Nakon što je postala katolkinja, Dorothy je odbacila komunističke stavove o vlasništvu. Za nju je pripadnost Crkvi značila držati se svega što je Crkva naučavala, bez iznimke. Priznala je: “Sada sa svetim Tomom Akvinskim vjerujem da je određena količina imovine neophodna da bi čovjek vodio dobar život. Vjerujem da bismo trebali raditi na obnovi zajedničarskih vidova kršćanstva, kao i u nekoj mjeri privatnog vlasništva za sve.”

Dorothy je mislila da nevolje društva, maltretiranje radnika i razlika u bogatstvu znače da je revolucija gotovo izvjesna. No, s nadom napominje, “uz Božju pomoć i priklanjajući se njegovim sakramentima te prihvaćajući Kristovo vodstvo, vjerujem da revoluciju možemo prevladati kršćanskom revolucijom (obraćenjem, op. prev.) nas samih, bez upotrebe sile.”

Revolucija Evanđelja

Dorothyna revolucija dolazi ravno iz Evanđelja. Njezina je revolucija započinjala u svakodnevnoj molitvi (desetljećima se pričešćivala svakoga dana i redovito je molila Časoslov). Jedan član Katoličkih radnika piše: “Počeo sam shvaćati koliko su moji postupci i molitve važni za zdravlje i dobrobit Crkve. Prvi put sam shvatio na što je Dorothy mislila, onog hladnog jutra kad mi je rekla da izostajanjem s dnevne mise nanosim štetu svome poslu.”

I ova revolucija, rođena u molitvama, pretvara se u djela milosrđa. Dorothy je djela milosrđa nazvala svojom ‘indoktrinacijom’. Ona objašnjava, citirajući Sveto pismo, govoreći: “Moramo dati obrazloženje za vjeru koja je u nama.”

Dorothy Day preminula je 29. studenog 1980., na glasu svetosti. Svijet je pun polovičnih ljubavi i pogrešnih razloga. No, dok se sjećamo Dorothy Day, sjetimo se najprije njezine svetosti, za kojom je čeznula. Njezina je svetost bila prava svetost, ona vrsta svetosti koja izaziva revoluciju ljubavi.