Vrijeme došašća osobitu pozornost pridaje liku i osobi Ivana Krstitelja, koji je od Boga poslan da pripravi narod za dolazak njegova Sina, Isusa Krista. U Ivanu se ispunja proroštvo proroka Izaije, on je glas koji viče u pustinji: „Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!“

Advent ili došašće vrijeme je priprave za Gospodinov dolazak; vrijeme poravnanja vlastitih životnih putova i staza. Bit je adventa u duhovnoj pripravi Crkve kao zajednice i vjernika pojedinačno. Adventska priprava i poravnanje putova uključuje budnost, molitvu, iščekivanje, obraćenje, djela pokore i djela ljubavi kako bismo što spremniji dočekali blagdan Isusova rođenja, odnosno dolaska među nas ljude.

Dan Kristov uključivat će i Dan suda, odnosno bit će to Sudnji dan kad će Krist kao milosrdni, ali pravedni sudac suditi žive i mrtve i kad će svatko morati pred Gospodinom položiti račun za svoj život

Prvi se Božji dolazak već dogodio u povijesnom događaju Isusova rođenja, koji svake godine na Božić slavimo. No vrijeme došašća snažno upućuje i na Isusov ponovni, definitivni dolazak u slavi, kad će kao sudac doći suditi žive i mrtve. Tako nas i Pavao, u drugom čitanju, opominje i potiče da ljubav naša sve više raste kako bismo mogli prosuditi što je najbolje da budemo čisti i besprijekorni za Dan Kristov. Na mnogim mjestima u Novom zavjetu – u evanđelju, poslanicama i u Otkrivenju – imamo jasan i nedvosmislen navještaj posljednjih vremena koja će biti obilježena paruzijom ili „Danom Kristovim“, tj. Isusovim ponovnim dolaskom u slavi i sili. Dan Kristov uključivat će i Dan suda, odnosno bit će to Sudnji dan kad će Krist kao milosrdni, ali pravedni sudac suditi žive i mrtve i kad će svatko morati pred Gospodinom položiti račun za svoj život. Posljednja vremena će obilježiti, na koncu, i definitivna uspostava kraljevstva Božjega. Drugim riječima, isti će Isus koji se rodio kao dijete, koji je u svemu dijelio naše čovještvo (osim u grijehu), koji je umro i uskrsnuo, doći kao Sudac, koji će suditi žive i mrtve. Doći će i kao Kralj svega stvorenja, koji će definitivno uspostaviti kraljevstvo Božje, koje je tako žarko i ustrajno naviještao tijekom svoga zemaljskog života. Nažalost, suvremeni svijet gotovo da je sasvim zaboravio na vječnost i posljednja vremena, a ni Crkva nije imuna na taj „eshatološki zaborav“. Važno je stoga i ovo vrijeme adventa mudro proživjeti obnavljajući vjerničku svijest o ponovnom Kristovom dolasku, te strpljivo iščekujući, ali i požurujući Kristov dolazak žarkom molitvom, čvrstom vjerom i nadom te djelima dobrote i ljubavi.

Hoćemo li imati vjere kad Sin Čovječji dođe i hoće li nam košara života biti ispunjena vjerom i nadom, djelima ljubavi i milosrđa? To su ključna pitanja koja došašće svake godine stavlja pred nas

Zato je važna dimenzija došašća iščekivanje i obraćenje te budnost i bdijenje u iščekivanju kako blagdana Isusova rođenja, tako i u iščekivanju Isusova ponovnog dolaska. Budnost su, bdijenje i spremnost važni jer Isusov ponovni dolazak neće biti nekakva slatka bajka ili neobvezni Božji pohod, već sudbonosni dan u kojem ćemo stati pred njega, Sudca i Kralja, te biti suđeni po tome kako smo živjeli, jesmo li vjerovali u njega i živjeli iz te vjere, jesmo li ga prepoznavali u najmanjima, siromašnima, golima, bosima, potrebitima, bolesnima; jesmo li činili djela ljubavi i milosrđa prema kojima ćemo u taj Sudnji dan jedino biti suđeni. Istina, Božje je milosrđe neizmjerno te će nas milost spasiti, no važna je i naša suradnja i sudjelovanje u djelu spasenja. Hoćemo li imati vjere kad Sin Čovječji dođe i hoće li nam košara života biti ispunjena vjerom i nadom, djelima ljubavi i milosrđa? To su ključna pitanja koja došašće svake godine stavlja pred nas. Došašće je, dakle, vrijeme priprave, vrijeme budnosti, vrijeme obraćenja. Ono, dakako, jest i vrijeme radosnog iščekivanja Isusova rođenja, ali je i krajnje ozbiljno vrijeme koje poziva na obraćenje od grijeha te na povratak Bogu; vrijeme koje poziva na budnost, na molitvu, na pokoru za grijehe, na djela ljubavi i milosrđa.

Maranatha! Dođi, Gospodine Isuse! Zaziv je to kojim su još prvi kršćani molili i iščekivali Isusov ponovni dolazak. Ovaj izraz svjedoči duboku vjeru Crkve da će Isus ponovno doći, ne više kao dijete, već kao proslavljeni Isus, kao Svevladar. I mi, čekajući Isusa i pripremajući se za njegov prvi dolazak, Božić, a svjesni njegove trajne prisutnosti među nama, ujedno želimo biti pripravni, budni i za njegov drugi dolazak, te u vjeri, nadi i ozbiljnoj radosti i u ovom vremenu kličemo: Maranatha! Dođi, Gospodine Isuse! 

Uz dopuštenje uredništva, propovijed vlč. prof. dr. Davora Vukovića prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti OVDJE.