Govoreći o blagdanima Svih svetih i Dušnom danu fra Stjepan Brčina je istaknuo da je ovo pravo vrijeme za razmisliti o svetosti. “Mi kao da smo se u ovome svijetu u kojem živimo pomalo udaljili od svetosti. Lako nam je znati već danas kojim putem idemo, idemo li putem svetosti ili putem koji vodi u pakao. Ono što neki ne žele čuti jest da možemo završiti i u paklu. Pakao nastaje u našoj duši”, rekao je.

Pakao nastaje u našoj duši.

Pozivajući se na evanđelje o blaženstvima kazao je kako jedno blaženstvo kaže da svi oni koji imaju čisto srce će Boga gledati. “Ako živimo u svijetu gdje mnogi katolici uopće ne čuju i ne doživljavaju Boga. Ako živimo u vremenu gdje mnogi napuštaju Crkvu jer kažu da u njoj ne vide ništa drugo osim institucije i osim grijeha. Pitam se, ako je Bog ljubav i ako je središte njegovoga obitavanja upravo ljudsko srce je li ga zapravo vidimo svojim duhovnim očima. Srce naše je ključno da bismo već danas iskusili raj ili pakao”, istaknuo je fra Stjepan Brčina.

Srce naše je ključno da bismo već danas iskusili raj ili pakao.

“Kada mi imamo čisto srce onda smo kadri Boga doživjeti kroz molitvu, kroz osobni susret i kroz sakramente. Onda mi nije logično da je netko kaže daje vjernik, da je Kristov i onda kaže da mu je duhovni život ravan, dosadan, da nema nikakve kušnje, turbulencije, da nema nikakva duhovna iskustva. onda se ja pitam gdje ti je brate i sestro tvoje srce. Ako mi svojim srcem ne vidimo, znači da smo duhovno slijepi, da smo mrtvi”, naglasio je.

Potaknuo je da svi sami sebi postave pitanje da li žele biti sveti. “Svaki puta kada puštamo grijeh u svoj život svjesno ili nesvjesno mi postajemo duhovno slijepi. Svaki put kada puštamo grijeh u svoje srce mi nismo kadri Boga doživjeti”, rekao je te kao primjer naveo svetu Tereziju Avilsku koja je bila nezadovoljna svojim duhovnim životom.  “I ona je osjećala da na tom duhovnom putu posvećenja uopće se ne razvija i ne raste. Mnogi ostanu na istom mjestu svojeg duhovnog života. I sama Terezija Avilska je kazala da je najveći problem njezinog duhovnog rasta i napretka jest ne prihvaćanje ozbiljno lakih grijeha. Nju su njezini mali grijesi usporavali u tom duhovnome rastu”, istaknuo je.

Kada Bog živi u mom i tvom srcu onda smo ga kadri vidjeti i doživjeti.

Govoreći o raju fra Stjepan Brčina je upozorio da raj započinje onda kada živimo osobni odnos s Gospodinom. “Kada Bog živi u mom i tvom srcu onda smo ga kadri vidjeti i doživjeti. Kada umremo ne idemo u nikakve prostorije, nego prelazimo u jedno drugo intenzivnije stane, stanje ljubavi i zajedništva s Bogom. Međutim, ukoliko netko ustraje u teškom grijehu ili manjim grijesima svakako možemo reći da ta osoba ovdje živi pakao. Koliki ljudi kažu da su vjernici i da su Kristovi, ali ne odustaju od svoga grijeha, pogotovo nekoga koje vole, koji se ukorijenio, pogotovo one koje opravdava i koji su mu dragi. Gdje Bog obiluje tu nije Božja milost”, istaknuo je.

Samo Gospodin zna koja je svrha našega života i koliko smo ovdje na zemlji.

Kazao je da će pred Boga ući samo ono što je čista ljubav jer je Bog ljubav. “Samo Gospodin zna koja je svrha našega života i koliko smo ovdje na zemlji. Ono što mnogi zaboravljaju je da je svaki trenutak ovdje dragocjen jer mi već ovdje na zemlji iskusili smo već pakao kroz grijeh. Sveta Katarina Sijenska govori u svojim viđenjima o raju i paklu. Ona kaže ako ljudi ne shvaćaju raj i pakao da su to stvarne činjenice može nam se dogoditi da iz nemara završimo na pogrešnom mjestu. Baš mi, mi koji kažemo da smo vjernici”, pojasnio je.

“Strašno je kada mi ne shvaćamo postojanost duhovnu, kada nemamo jaku čežnju za rajem, za svetošću. Sveti Bernard govori da mnogi ne vjeruju u ove stvarnosti zbog manjka kontemplativnog načina življenja. Mi nemamo vremena kontemplativno živjeti i ući u zajedništvo s Bogom i na taj način već sada počet gledati Boga i živjeti svetost. Mi propuštamo zazivati i moliti Duha Svetoga koji nam ima moć oživjeti moć oživjeti u nama ono što govori Sveto Pismo. Sam Isus na više mjesta govori o paklu. Svakom od nas postoji samo jedan autentičan dokaz kamo idemo, a to je naše srce”, rekao je Fra Stjepan Brčina.

Provjerimo koje plodove dajemo, dajemo li plodove Duha Svetoga. Jesmo li na putu svetosti ili dajemo plodove tijela.

“Provjerimo koje plodove dajemo, dajemo li plodove Duha Svetoga. Jesmo li na putu svetosti ili dajemo plodove tijela. Okrenimo se u svoj vlastiti život i u svoje srce. Okrenimo se u naše obitelji, u našu domovinu i bit će nam jasno koliko smo mi u zajedništvu s Bogom. Neka svatko sam sebi odgovori. Danas se spominjemo i svih vjernih mrtvih, naših dragih pokojnika, naših članova obitelji, silnih dobrih ljudi, koji su znali živjeti vjeru, očuvati, možda su danas sveti, a mi to ne znamo. Mogu istaknuti da su oni imali jednu svetost što nama danas fali, a to je strahopoštovanje pred Bogom. Važno je posvetiti sebe i spasiti što više duša. Ništa nije komplicirano. Trebamo biti kao naši pokojni, imati strahopoštovanje pred Bogom. Malo se poniziti. Postali smo toliko oholi, umišljeni, toliko se vrtimo oko sebe samih. Imam osjećaj da pokušavamo sami sebe spasiti i posvetiti. Treba se samo dopustiti voljeti i da nas Bog posveti, a ne da imamo tako okorjelo i grešno srce koje se ne odmiče od grijeha”, zaključio je.

Cijelu emisiju poslušajte ovdje!