Za nas kršćane radost, sreća, se krije u prva tri slova pojma bogatstvo, Bog bi nam već sam po sebi trebao biti dovoljna sreća koja nam se daruje, ali i sve ono što izvire iz tajne Božje ljubavi za čovjeka. Isus je tu vrlo jasan kao dijagnostičar naše sreće – ljubiti Boga i bližnjega svoga. U tome je tajna sreće i lijek za naše ranjeno srce. Kazao je fra Siniša Pucić u svojem promišljanju za Radiopostaju Mir Međugojre.

Za sreću je važno imati otvoreno srce koje želi biti obasjano, osunčano milostima koje Bog tako obilato daje.

Za sreću je važno imati otvoreno srce koje želi biti obasjano, osunčano milostima koje Bog tako obilato daje. No, toga nema ukoliko čovjek nije izmiren s Bogom, bližnjima i samim sobom, odnosno, ukoliko cijeli život ne svraća pogled na tmine svoga srca koje nanosi njegov vlastiti grijeh, ukoliko ga se neprestano ne odriče i ne traži Boga za svoga saveznika u borbi protiv Zla, tijela i grijeha.

Radost je sačuvati svakog od njih, da ih ne izgubimo, ne za sebe, nego za Gospodina i Njegovo Kraljevstvo.

Isus u prispodobama Kraljevstvo Božje, najveću sreću, uspoređuje s malim stvarima koje je teško pronaći – gorušičino zrno, biser, novčić. Stoga, sreća i jest poput mozaika koji se slaže od kamenčića, malih dijelova, a svaki od njih našim danima, mjesecima i godinama daju smisao. Gospodin nas je obdario s mnogom braćom i sestrama. Radost je sačuvati svakog od njih, da ih ne izgubimo, ne za sebe, nego za Gospodina i Njegovo Kraljevstvo. Za to živimo, za to svaki korak naš ima smisao.