Na Općoj audijenciji 28. listopada, manje od dva tjedna nakon svog izbora, papa Ivan Pavao II. proglasio je krunicu “svojom najdražom molitvom”. Nazvao ju je i “čudesnom molitvom – čudesnom u svojoj jednostavnosti i svojoj dubini”, piše Simply Catholic.

Tijekom pontifikata, papa Ivan Pavao II. ostao je blizu Blažene Djevice Marije, što je naznačio u svom geslu “Sav Tvoj”, adaptaciji izraza sv. Ljudevita Grigniona Montfortskoga, opisujući njegovu potpunu predanost Mariji i želju da bude bliže njoj i njezinom Sinu. Također je imao duboku ljubav prema duhovnim plodovima otajstava krunice kako ih je izložio sv. Ljudevit i promicao ih u svom apostolskom pismu o krunici, Rosarium Virginis Mariae iz 2003. godine.

Napisao je da je “vrijedno napomenuti da bi razmatranje otajstava moglo bolje izraziti njihovu punu duhovnu plodnost ako bi se nastojalo svako otajstvo zaključiti molitvom za plodove specifične za to otajstvo. Na taj bi način krunica bolje izrazila svoju povezanost s kršćanskim življenjem” (br. 35).

Kao i kod svih svetaca, možemo se ugledati u primjer pape Ivana Pavla II., koji je živo ugradio duhovne plodove svakog otajstva krunice u svoj život. Evo načina na koje je papa sv. Ivan Pavao II. to proživio.

Bio je skroman.

Od početka svoga papinstva uobičajeno je poljubio zemlju po dolasku u svaku zemlju u koju je putovao. Ta gesta, naučena od svetog Ivana Vianneya, zaštitnika župnika, bila je znak velike poniznosti, a to je radnja koja je prenijela poštovanje, naklonost i koja mu je pokazala da je vjerno u službi onih koje je posjećivao.

Imao je veliku, doživotnu ljubav prema euharistiji.

Njegova enciklika Ecclesia de Eucharistia bila je posvećena Presvetom Sakramentu, a Crkvu je uputio da se cijele godine – od listopada 2004. do listopada 2005. – posveti dubljem promišljanju i rastu ljubavi prema Euharistiji.

Tražio je usklađenost s Božjom voljom. Kad je izabran za papu 1978., odgovorio je najvećom poslušnošću, svim srcem prihvativši Božju volju za svoj život. Prihvativši papinsku odgovornost, jednostavno je rekao: “U poslušnosti vjere pred Kristom, mojim Gospodinom, prepuštajući se Majci Kristovoj i Crkvi i svjestan velikih poteškoća, prihvaćam.”

Pokazao je strpljenje noseći svoj križ.

Patnja je bila značajan dio života Ivana Pavla II., osobito u njegovim posljednjim godinama dok se borio s Parkinsonovom bolešću. No kroz nemoć i bolest, Ivan Pavao II. pokazao je ustrajnost i poniznost te je posvjedočio kako izgleda strpljivo nositi križ.

Imao je živu vjeru.

Bio je nadaren učitelj, posebice u poučavanju o znanstvenim pitanjima. Njegovi su argumenti bili jasni i uvjerljivi, uvijek ukorijenjeni u Svetomu pismu i predaji. Svojom jasnoćom i dosljednošću, unatoč tomu što se ponekad suočavao s velikim otporom, pomogao je svima da bolje upoznaju i razumiju nauk Krista i njegove Crkve.