Mario je rođen 12. svibnja 1967. godine u Prozoru u Rami u Bosni i Hercegovini. Odrastao je kao četvrto, najmlađe dijete u obitelji Ivana i Delfe zajedno s trojicom braće – Vladimirom, Draganom i Josipom. Glava obitelji, otac Ivan odselio je u Zagreb 1971. te je godinu kasnije preselio i kompletnu obitelj. Mario je tako imao pet godina kada se doselio u Stubičku ulicu na Trešnjevci, kvartu koji će mu obilježiti život.

Ubrzo je upisao Osnovnu školu “Vlado Cerin” u Zagorskoj ulici no nakon četvrtog razreda došlo je do zatvaranja navedene škole i preseljenja učenika, učitelja i nastavnika u susjednu školu “Augusta Šenoe” na Selskoj. Mario je sve to vrijeme bio uzoran učenik, prvenstveno po ponašanju, a u učenju je bio samostalan i prolazio je razrede vrlo dobrim uspjehom. Paralelno sa školom, počeo je trenirati nogomet u Nogometnom klubu “Končar”. Kao igrač tog kluba, u pionirskom uzrastu, osvojio je prvenstvo Zagreba. Bio je talentiran pa je jedno vrijeme proveo je i u omladinskoj školi Nogometnog kluba Dinamo Zagreb. Druga njegova ljubav bila je fotografija.

Nakon završetka srednje građevinske škole otišao je na odsluženje redovnog vojnog roka u JNA kojeg je odslužio u Novom Saru i Petrovaradinu u Srbiji. Po povratku u Zagreb upisao je građevinski fakultet, a nakon dvije godine studija prelazi na studij Više građevinske škole. Za vrijeme fakulteta prestao se profesionalno baviti nogometom te je nastupao na malonogometnim turnirima privodeći studij kraju kojeg nikada nije dočekao. Kao apsolvent odlazi dragovoljno u Domovinski rat.

Mario Babić najprije se u rat uključio kroz Narodnu zaštitu. Kao najpopularniji u kvartu biva postavljen za zapovjednika Odreda narodne zaštite Mjesne zajednice Ciglenica. Po osnutku 149. trešnjevačke brigade, zajedno sa manjom grupom hrabrijih iz Mjesne zajednice Ciglenica odlazi na ratište braniti domovinu i svoj Zagreb kao zapovjednik voda. Nažalost ubrzo po dolasku na ratište, svega pola sata vožnje od njegove Trešnjevke, poginuo je na Kupi od gelera granate. Pokopan je 23. listopada 1991. na zagrebačkom Mirogoju. Sprovodne obrede vodio je velečasni Franjo Jurak koji je tom prilikom kazao:

Mario ide Ocu koji ga je pozvao. On je šapnuo njegovo ime i pozvao ga je k sebi. A tamo je tek pravi život. Tamo je sve što bi si zapravo čovjek želio. S pouzdanjem se molimo Bogu, u kojemu sve živi, da tijelo ovoga našega brata, što ga sada ukopavamo, uskrisi na neraspadljivost blaženih, a dušu mu pridruži broju svetih i vjernih njegovih rođaka koji se nalaze kod Boga. Neka bude Bog njemu milosrdan, od smrti neka ga otkupi dokraja. (…) Zahvaljujemo ti, gospodine Bože, za ovoga mladoga čovjeka, Maria Babića, koji nam bijaše blizak i drag. Koji je imao hrabrosti postupiti prema Kristovim riječima – da tko ljubi svoj život na račun drugoga, izgubit će ga, a tko znade izgubiti život ili darovati svoj život sa vjeru, za domovinu, za drugoga ili druge, taj će svoj život spasiti, taj će ga stvarno i zadobiti. Zahvaljujemo ti, gospodine Bože, i na ovoj obitelji Babić, koji su s tolikima drugima morali napustiti svoju divnu Ramu i raseliti se širom čitave naše Domovine, a evo, ova je obitelj došla u Zagreb, i ovdje u našu Župsku zajednicu blaženoga Marka Križevčanina. To su ljudi koji su stvarali svojim sposobnostima, svojom poduzetnošću, ali nikada nisu prodali sebe. Nikada nisu prodali svoju Domovinu, nikada nisu prodali svoju crkvu, svoju vjeru.

Borna Marinić / Foto: HKM

Borna Marinić magistar je povijesti koji se niz godina bavi temom Domovinskog rata. Od 2013. uređuje i vodi Facebook stranicu Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat. Autor je više knjiga i dokumentarnih filmova na temu Domovinskog rata, a kao novinar radio je dvije godine u HRT-ovoj emisiji TV Kalendar. Od ožujka 2019. uređuje i vodi emisiju Domoljubne minute na Hrvatskom katoličkom radiju. Vlasnik je obrta CroHis kojim promiče vrijednosti Domovinskog rata.