Ruševine - hrpa kamenja i prvi kat zgrade koju je zemlja progutala - svjedoče o nasilju potresa. Treba li mu psihološka skrb? Njegov odgovor je jasan: “Molitva i podrška moje zajednice već su dovoljni.”
Član Oblati od Bezgrešne Marije (OMI), fr. Albert Cator bio je u kupaonici kada se dogodio strašan potres uhvativši ga potpuno nespremnog. U sjemeništu Mazenod, oko 138 milja od Port-au-Princea, trokatnica u kojoj je živio na prvom katu, doslovno se srušila na njega. Tada je na pomoć čekao više od pet sati, izvijestila je Aleteia.
Vlč. Albert Cator svaki dan provodi sate u provincijskoj kući u Port-au-Princeu. Pomalo traumatiziran, sjedi u dvorištu, a misli mu se neprestano vraćaju ka događajima iz tog predvečerja Velike Gospe. Treba li mu psihološka skrb? Njegov odgovor je jasan: “Molitva i podrška moje zajednice već su dovoljni.” Odlomak iz Biblije posebno ga je nosio kroz ovo iskušenje: “Zavapio sam, moj Gospodine, moj Bože.”
Tri kata su se urušila, kaže on, i nasilni udarac u kupaonicu odjednom me dezorijentirao, svjedoči fr. Albert
Svećenik, koji je slabovidan, bio je u kupaonici kad je čuo zaglušujuću buku i osjetio kako se cijela zgrada trese. “Tri kata su se urušila”, kaže on, i “nasilni udarac u kupaonicu odjednom me dezorijentirao. Bez kretanja nametnutog silom potresa, imao bih poteškoća s disanjem jer me ostavio zarobljenog pod masom betona”, rekao je fr. Cator . “Tada sam shvatio da se ništa ne događa slučajno.”
Što se tiče spasilaca, s obzirom na rizike mogli su ga iskopati samo golim rukama dok su ih redoviti naknadni potresi tjerali na povlačenje. “Ali kad su stigli do mene, potresi su čudesno prestali”, rekao je fr. Albert. “To je bila Marijina ruka”, zaključio je nasmijani provincijalni superior Oblati od Bezgrešne Marije, fr. Ellince Martyr, koji je bio nazočan intervjuu.
Zbog ljetnih odmora dvadesetak sjemeništaraca i zaposlenici su bili odsutni. “Da su bili ovdje za vrijeme odmora, gubitak bi vjerojatno bio veći”, rekao je fr. Jacques, jedan od članova kongregacije.
Ruševine – hrpa kamenja i prvi kat zgrade koju je zemlja progutala – svjedoče o nasilju potresa. Članovi Oblati Marije Bezgrješne, koje je 1816. osnovao Francuz Eugene de Mazenod, žive u ovom sjemeništu u blizini Campérina, 13 milja od grada Les Cayesa, od 1945. Međutim, zbog ljetnih odmora dvadesetak sjemeništaraca i zaposlenici su bili odsutni. “Da su bili ovdje za vrijeme odmora, gubitak bi vjerojatno bio veći”, rekao je fr. Jacques, jedan od članova kongregacije.
Što se tiče spasilaca, s obzirom na rizike mogli su ga iskopati samo golim rukama dok su ih redoviti naknadni potresi tjerali na povlačenje. “Ali kad su stigli do mene, potresi su čudesno prestali”, rekao je fr. Albert.
Fr. Cator još je 2008. čudom preživio jednu prirodnu katastrofu – poplavu. Taman kada se bojao da će ga voda odnijeti, barijera je iznenada popustila i ispraznila kuću koja mu se napunila gotovo iznad glave. Dvije godine kasnije bio je u Port-au-Princeu tijekom potresa u siječnju 2010. u kojima je poginulo 250.000 ljudi. Imao je problema s hodanjem, a fr. Cator ne može objasniti “kako se našao izvan crkve u potresu” kada je trebao držati misu.
Fr. Cator ne može objasniti “kako se našao izvan crkve u potresu” kada je trebao držati misu.
U međuvremenu, unatoč smanjenoj pokretljivosti i oslabljenom vidu, zahvaljuje “Mariji, iz svega srca”. Sjedeći kraj njega, njegov se nadređeni fr. Ellince Martyr, „nada sve većem broju čuda za procvat vjere u Crkvi“.