Mateja Sabljak djevojka je koju Varaždinci susreću na svim vjerskim događanjima u gradu. A kako i gdje se ona ugrađuje kao živo kamenje Crkve doznajte u razgovoru koji slijedi.

Kako je rekla u razgovoru za emisiju “U svjetlu vjere”, Mateja se nakon završetka studija psihologije u Zagrebu, vratila u rodni Varaždin gdje radi kao psihologinja. “Živim u Varaždinu i radim kao psihologinja. U slobodno vrijeme bavim se raznim aktivnostima, uključujući inicijativu 40 dana za život i Pro-life pokret”.

Za život u vjeri odlučila se jer su je tako od malena odgajali roditelji. “Prije svega to su moji roditelji, jer sam rođena i odgajana u katoličkoj obitelji. Zatim, tu su i različite osobe koje sam sretala u životu poput vjeroučitelja, redovnica i svećenika i iskustva koja sam u susretu s njima doživjela”, svjedoči varaždinka Mateja.

Bog može biti u nečijoj lijepoj gesti ili lijepom sunčanom vremenu, a ne samo u euharistiji ili čitanjima Svetog pisma, što se podrazumijeva nama vjernicima

Kako kaže, bilo je puno događaja i situacija u kojima je osjetila da je Bog poziva na život u vjeri, pa joj je teško izdvojiti jedan. “Dublja iskustva proživjela sam svakako u duhovnim vježbama koje svima preporučam, osobito Duhovne vježbe u šutnji koje se održavaju tijekom ljeta, ali i tijekom cijele godine u kraćem vremenskom periodu”, rekla je ova mlada psihologinja.

Božju blizinu spoznavala je u mnogim životnim situacijama, kako u lijepim tako i u teškim trenucima. “Zapravo, u svim situacijama kada se nešto činilo neizvjesno i nesigurno, prije ili kasnije, došlo je do raspleta i rješenja situacije. Tako da mislim da je bitno u svakodnevnom životu, u svakodnevici vidjeti gdje je Bog. Bog može biti u nečijoj lijepoj gesti ili lijepom sunčanom vremenu, a ne samo u euharistiji ili čitanjima Svetog pisma, što se podrazumijeva nama vjernicima”, rekla je Mateja.

Živjeti vjeru u svakodnevici je izazovno, ali nije nemoguće uz sakramente i klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom

Mateja priznaje da je vjeru teško živjeti u svakodnevici, ali dodaje da je to moguće. “Teško je, jer živimo u užurbanom vremenu. Imam osjećaj da je vrijeme sve kraće i da prolazi sve brže i brže, pa svoje planove često moram odgađati za kasnije. Živjeti vjeru u svakodnevici je izazovno, ali nije nemoguće uz sakramente i klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom”, rekla je volonterka inicijative 40 dana za život.

Ispričala je kako je došlo do njezina angažmana u inicijativi 40 dana za život u koju se uključila 2014. godine. “To je bilo vrlo zanimljivo. Inicijativa je krenula u Zagrebu 2014. godine, a meni se činila zanimljivom, pa sam htjela vidjeti o čemu se radi, što je to i čime se bave. Bila je to korizmena kampanja, a ja nisam znala čega bih se odrekla u korizmi. Shvatila sam da je to to, odlučila sam moliti pred bolnicom, iako mi nije bilo ugodno s obzirom na ljude koji imaju svjetovne stavove o tom pitanju. Kasnije mi je bilo žao napustiti inicijativu, s obzirom na mnoga svjedočanstva koja sam čula i vidjela tijekom korizmene kampanje. To su svjedočanstva žena koje su bile zahvalne inicijativi i kojima je inicijativa pomogla. Htjela sam ostati ovdje zbog situacija koje zahtijevaju veću borbu, više angažmana i gdje ima manje ljudi koji sudjeluju u inicijativi, posvjedočila je Mateja.

Kasnije mi je bilo žao napustiti inicijativu, s obzirom na mnoga svjedočanstva koja sam čula i vidjela tijekom korizmene kampanje. Htjela sam ostati ovdje zbog situacija koje zahtijevaju veću borbu, više angažmana i gdje ima manje ljudi koji sudjeluju u inicijativi, posvjedočila je Mateja.

Na pitanje kakve osjećaje proživljava kada stane pred bolnicu i moli, Mateja je rekla: “Na početku mi je bilo nelagodno, no bilo mi je lakše nego kada sam se vratila u Varaždin. U Zagrebu je bila manja vjerojatnost da me netko vidi i prepozna, što mi je tada predstavljalo neugodnost. Kada sam se vratila u Varaždin, osjećala sam veću nelagodnost, s obzirom da je to manji grad i svi svih znaju. Ipak, mislim da to nije ništa, jer ovdje prolaze majke koje su u dilemi bi li rodile dijete ili ne. Mislim da se ta mala žrtva isplati za veliki plod i novi budući život.”

Izvor: Ured za pastoral u medijima Varaždinske biskupije