Mirko Vučeta rođen je u selu Đurin Lug, nedaleko Slatine, 1959. godine. „To selo više ne postoji“, započeo je priču o Vučeti njegov suborac i prijatelj Josip Kiš, jedan od izvidnika koji su pod Mirkovim vodstvom svakodnevno bili iza neprijateljskih linija. Prisjeća se i Vučete prije rata: „Živio je u Slatini, bio je zidar, sagradio je mnoge kuće, a u slobodno vrijeme ribolovom.“ 

Početkom rujna 1991. godine, kada je u obližnjim selima Četekovcu, Čojlugu i Balincima počinjen pokolj nad nesrpskim stanovništvom, Mirko okuplja skupinu mladića iz Slatine i okolice koji se pokušavaju šumom probiti do napadnutih sela. Ubrzo je formirana izvidničko-diverzantska desetina pod njegovim vodstvom.

„Svako jutro oko 7-8 sati mi smo kretali prema njihovim položajima i zalazili iza njih i pratili njihova kretanja. Svakog dana izviđali smo drugo područje, jedan dan Macute, pa drugi Ćeralije, treći Balince…“, opisao je Josip Kiš početke svojeg ratnog puta. U noći s 4. na 5. listopada 1991.  Vučetini izvidnici krenuli su u izviđanje prema Ćeralijama. 

„Trebao je biti napad na Ćeralije i mi smo trebali osigurati da naše snage mogu što dublje nesmetano proći prema selu. Krenuli smo preko sela Lukavac i zaobišli smo prve njihove punktove. Nakon toga, pred Ćeralijama ušli smo u vatreni kontakt s neprijateljem i tada uspijevamo zarobiti poručnika Savu Tanovića.“,

uvodi nas Kiš polako u kobnu noć kada je Vučeta nestao. Nakon zarobljavanja zapovjednika njihovog bataljuna za borbena djelovanja, koji je kasnije razmijenjen, počelo je povlačenje.

 „Uspjeli smo se izvući do prvih hrvatskih punktova, odnosno lovačkog doma na cesti Slatina – Ćeralije. U međuvremenu u napadu na Ćeralije poginuo je jedan naš prijatelj iz Nove Bukovice, Tomislav Mikić. Njegova posada BOV-a nije uspjela izvući njegovo tijelo, imali su ranjenih i morali su se izvlačiti. Došli su do lovačkog doma u isto vrijeme kao i mi.“ 

Mirko Vučeta sa suborcima odlučuje da se ide u izvlačenje tijela poginulog suborca i prijatelja Tomislava Mikića.

„Krenuli smo natrag prema Ćeralijama cestom, zajedno sa specijalnom policijom iz Slatine. Došli smo do BOV-a i krenuli smo izvlačiti Mikićevo tijelo, a Mirko i Tomo Šimanović otišli su malo naprijed da čuvaju odstupnicu. I samo smo odjednom čuli kako se zapucalo na njih. Bilo je nas 5 koji smo odmah reagirali i išli vidjeti što se događa, međutim mi nismo stigli do njih jer je odmah i na nas otvorena vatra. Ispalo je da smo upali u njihovu zasjedu, da su oni znali da ćemo doći po njih. Mi smo imali vraške sreće što smo ostali živi. Tomo je bio ranjen u nogu i zarobljen je, a Mirko je nestao i nismo znali što mu se dogodilo. Ponadali smo se da ćemo saznati nešto o Mirku kada je Tomo razmijenjen no on isto nije znao što mu se dogodilo. Posljednji put vidio je Mirka kako skače u šumu i nestaje u mraku kada je na njih zapucano.“ 

Iza sebe Mirko Vučeta je ostavio suprugu i kćer, a njegovi posmrtni ostaci nikada nisu pronađeni. Kada sam Josipa zamolio da mi kaže po čemu mu je Mirko Vučeta najviše ostao u sjećanju upotrijebio je samo jednu riječ: „Neustrašiv. Bio je neustrašiv.“ 

Borna Marinić / Foto: HKM

Borna Marinić magistar je povijesti koji se niz godina bavi temom Domovinskog rata. Od 2013. uređuje i vodi Facebook stranicu Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat. Autor je više knjiga i dokumentarnih filmova na temu Domovinskog rata, a kao novinar radio je dvije godine u HRT-ovoj emisiji TV Kalendar. Od ožujka 2019. uređuje i vodi emisiju Domoljubne minute na Hrvatskom katoličkom radiju. Vlasnik je obrta CroHis kojim promiče vrijednosti Domovinskog rata.