Početkom 12. stoljeća počeli su se u Europi pojavljivati tekstovi enciklopedijskoga karaktera pod naslovom Lucidarius, Elucidarius, Elucidarium. Prvi europski Elucidarium napisao je na latinskom jeziku Honorije Augustodunensis, a onda je nastala jedna njemačka inačica toga teksta koja će postati jako popularna i počet će je prevoditi na mnoge jezike. Lucidar je nudio srednjovjekovna znanja i spoznaje o čovjeku i svijetu, obično je počinjao teološkim i kozmološkim problemima, a zatim prelazio na zemljopis pa medicinu, metereologiju, gospodarstvo, astronomiju, alkemiju i druge discipline. Uvijek je tekst u obliku pitanja i odgovora, naime Mlađi ili Učenik postavlja pitanja na koja odgovara Učitelj ili Mojstr. Augustodunensisov spis zapravo je samo teološki priručnik koji nudi znanja iz teologije, a tek od njemačkih inačica problematika se širi. S njemačkoga je tekst preveden na češki, a s češkoga na hrvatski jezik. Vjerojatno je to učinio istarski glagoljaš početkom 15. stoljeća. Da je bio iz Istre, vidi se po dijelu teksta koji je hrvatski prevoditelj dodao i koji govori o toj našoj pokrajini a glasi ovako:

«Vaspet jest jedna vlast jaže zovet se Istrija. I v toj zemlji jest jedna gora jaže zovet se latinski Olinfos, ježe jest Učka. I te gori visokost ide daže pod oblaki. I poli te gori počenjet se jedna vlast jaže imenujet se Italija»

Sačuvane su nam dvije inačice hrvatskoglagoljskoga Lucidara: jedna u Petrisovu zborniku iz 1468. druga u Žgombićevu zborniku iz prve polovice 16. stoljeća. Da je prvi hrvatski tekst preveden s češkoga, vidi se po tome što se u njemu nalaze tu i tamo češke riječi pa se npr. umj. gorkost nalazi horkost (u značenju vrućina), za zemlju se kaže vlast, za zraku poprslek itd. Tekst u Žgombićevu zborniku je, rekli bi stručnjaci, bolje tradiran, tj. više u skladu s predloškom, a prepisivač u Petrisovu zborniku je uklonio neke bohemizme, a u čakavski hrvatski tekst ubacio neke kajkavizme, što nam pokazuje kako su neki srednjovjekovni pisci glagoljičnih naših tekstova vjerovali da se do zajedničkoga hrvatskoga književnog jezika može doći miješanjem staroslavenskoga s hrvatskim idiomima, tj.  s čakavštinom, kajkavštinom i štokavštinom.

Teološka pitanja obično su na prvom mjestu i evo kako to izgleda u starom hrvatskom prijevodu:

1. Mlaji reče: Kako ime bje najprvom anjelu?

Mojstr reče: Imenovaše se Lucifer. I togo anjela bješe Bog va veliku krasotu postavil. I v tolikje krasotje budući da se vzoholi i hotje se takmen Bogu stvoriti. I zato bje s neba na zemlju svržen i vpade v pakal.

2. Mlaji reče: Kuliko dlgo bje Lucifer na nebje?

Mojstar reče: Nere pol ure.

3. Mlaji reče: Kada jest pakal stvoren?

Mojstar reče: Onda stvoren jest kada Lucifer pomisli biti Bogu takmen.

Poslušajmo sada neka zanimljiva pitanja i odgovore iz zemljopisa. U njima su zemljopisna imena često iskvarena do neprepoznatljivosti, ali nije ih malo koje s lakoćom prepoznajemo:

4. Učenik uprosi: Na koliko delov jest si svijet razdijeljen?

Učitelj reče: Na troje jest razdijeljen: jedna strana imenujet se Asija, druga Europija, treta Afrika.

5. Učenik reče: Povej mi o toj vlaste jaže imenujet se Europija.

Učitelj otveća (tj. odgovara): Europija poli mora ide daže do gor skoze jednu zemlju jaže zovet se Skorija i Dacija, Armenija i ide poli reku Dunaj i vaspet daže do mora.

Iz ovoga odgovora se vidi spomenuto iskrivljavanje imena: Skoriju teško možemo prepoznati, ali ako pogledamo u češki tekst, naći ćemo Škociju, dakle Škotsku.

Sa zemljopisnih znanja prelazimo na meteorološke.

6. Učenik uprosi: Ot kudu zima prihodit?

Učitelj reče: Jakože gorkost (dakle : vrućina) od ognja prihodit, takoj zima ot vodi pridet i jest tako kada jest Slnce blizu, tada ljudi zimu imajut.

7. Učenik uprosi: Slnce biva li v lete visoko, a v zime nisko? Zač biva v lete dan dlg, a v zime kratak?

Učitelj reče: Si svijet jest ukrugal, a mi smo kako v jajce v posrede i kada Slnce nam teče nad nami i jest teplo jako v lete i dan jest dlg, a kada vidimo Slnce najdalje nam da teče visoko i nam se mni da bi nam v bok teklo i tada jest zima. I dan jest kratak.

8. Učenik uprosi: Koliko su zvezdi velike?

Učitelj reče: Učitelji glagoljut jako mjesec jest toliko velik koliko vas svijet od mora do mora, a Slnce jest dva krat vekše, a vsaka planita jest toliko velika kako Slnce.

Jedan od najboljih poznavatelja hrvatske srednjovjekovne književnosti Eduard Herigonja napisao je:

«Nigdje u spisima srednjovjekovne književnosti koji su doprli u našu sferu … nije tako snažno iskazano nastojanje da se zahvati totalitet čovjekova vremena i prostora — povijest i opis zemlje — kao u ovom tekstu što današnjeg primaoca fascinira slobodnim uzletima nesputane imaginacije, neobuzdane sklonosti fantaziji.«

Rekli smo već da je tekst Lucidara bio vrlo omiljeno štivo po svoj Europi i kolale su po našem kontinentu različite inačice toga teksta. U hrvatskoj tradiciji imamo sačuvan još jedan prijevod koji je načinio Gverin Tihić 1533. godine, ali on je pisan latinicom i riječ je o jednoj kraćoj verziji slavnoga teksta.

Iako su tekstovi Lucidara vrlo stari, očito je da se oni naslanjaju na još starije izvore koji su pisani u obliku pitanja i odgovora. Takav oblik književne komunikacije poznat je u indijskim Vedama, pa u staroiranskoj svetoj knjizi Avesti te u starogrčkoj filozofskoj tradiciji i drugdje.

Spomenute hrvatske inačice Lucidara nisu jedine, pronađeno je još fragmenata, a ima naznaka da ih je bilo više. To samo potvrđuje činjenicu da su hrvatski glagoljaši dobro držali korak s europskom književnošću svojega vremena i da su hrvatskom čitateljstvu redovito osiguravali na njegovom književnom jeziku najzanimljivije i najvažnije tekstove europske tradicije.

Akademik Stjepan Damjanović / Foto: Grgo Jelavic/PIXSELL

Akademik Stjepan Damjanović rođen je u Strizivojni. Po završetku gimnazije u Požegi 1965. pohađao je Filozofski fakultet u Zagrebu. Diplomirao je ruski jezik te južnoslavenske jezike i književnost 1970., te magistirao 1977. temom Vokalizam korizmenjaka Kolunićeva zbornika. Godine 1982. obranio je doktorski rad Interferiranje hrvatskih dijalekata i općeslavenskoga književnoga jezika u hrvatskoglagoljskim tekstovima XV. stoljeća. Bio je redovni profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na Katedri za staroslavenski jezik i hrvatsko glagoljaštvo (Odsjek za kroatistiku). Glavni tajnik Matice hrvatske bio je od 1999. do 2002., a njezin predsjednik je od 2014. godine. Redovni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti je od 2004. godine.