Gle bračne postelje
Od drveta napravljene
Da podsjeća na drvo Otkupljenja
Gle tijela otkupljena
Što čeka pohod muževljev
Gle brda i doline što mu ih je u radosti priječi
Gle Krista kako ih blagoslivlja

Sjedinjenje muža i žene u braku jest jedan način nasljedovanja, u tijelu, Stvoriteljeve plemenitosti i plodnosti: “stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit će njih dvoje jedno tijelo.” (Post 2, 24) KKC 2335

Bračno sjedinjenje jest jedan način nasljedovanja Stvoriteljeve plemenitosti.

Gospodine zahvaljujem ti na Tvojoj mudrosti, na tvojoj dobroti, na tvom pozivu da te nasljedujemo. U tišini i sabranosti polako pročitajmo odlomak iz Katekizma. Zaustavimo se na trenutak i dopustimo da nam Duh Sveti otkrije bogatstvo koje se u njemu krije. Bračno sjedinjenje jest jedan način nasljedovanja Stvoriteljeve plemenitosti. Tko je naš Stvoritelj? Kakav je on? Koje su mu osobine? Koga mi to zapravo trebamo nasljedovati? Bog je ljubav, kaže nam sveti Ivan Evanđelist. Bog sve stvara u ljubavi i iz ljubavi, jer nema drugog razloga za stvaranje osim svoje ljubavi i dobrote: Ključem ljubavi otvorio je ruku i proiziđoše stvorovi. (Sv. Toma Akvinski) Stvoriteljeva plemenitost: riječ plemenitost otkriva nam karakter našeg Stvoritelja. Plemenitost je najuzvišeniji oblik ljubavi i dobrote. Plemenito je nešto što postoji na najizvrsniji način. Plemenit je onaj koji drugima čini dobro, dobro na najuzvišeniji način. Budite savršeni kao što sam ja savršen! Nasljedovati Stvoriteljevu plemenitost – znači biti kao On, znači puninu ljubavi, darivanja, dobrote, i obilje radosti zbog dobra drugoga.

Nasljedovati Stvoriteljevu plemenitost – znači biti kao On, znači puninu ljubavi, darivanja, dobrote, i obilje radosti zbog dobra drugoga.

Molitva: Gospodine, uvedi me u promatranje tvoje plemenitosti. Želim promatrati tvoju plemenitost, želim da se duboko utisne u mene, moje srce, moje misli, moj duh, moje kosti, moju dušu, u moje oči, žile, bubrege… Promatram Tvoju ljubav… Tvoju dobrotu… Gospodine, kajem se za sve trenutke kada sam spolnost zlorabio; kada nisam svoje tijelo i tijelo svoje žene/muža koristio/la za nasljedovanje tvoje plemenitosti i plodnosti. Oprosti Gospodine. Gospodine operi me svojom predragocjenom Krvi, što sam išao putem vlastitim, a ne tvojim putem, što nisam imao Tebe pred očima. Pošalji Duha Svetoga da od ovoga časa moje bračno sjedinjenje, njegovom milošću i potporom bude nasljedovanje Stvoriteljeve plemenitosti i plodnosti.

*****

Slušaj u tišini kao da Gospodin govori:

“Pogledaj tu ljepotu, pogledaj kako je lijepa žena u naručju muškarca kako je nebo plavo iznad njih i kako sipi moj blagoslov. Ima li što nježnije ima li što plemenitije nego vršiti moju zapovijed, čuvati moju riječ upućenu sinovima i kćerima ljudskim: plodite se i množite se! Ima ih puno koji mene u tom čine ne vide, zatvaraju vrata spavaće sobe, tjeraju me i prepuštaju se samoći koja nakon toga dolazi, prepuštaju se naletu strasti, valu što ih razbija… A gle ljepote kad se mene zovne u bračnu sobu, gle radosti Stvoritelja kad vidi da njegova stvorenja žive, rade i vrše ono za što su stvorena. Zar ja prekrivam svoje oči nad onim što sam stvorio i blagoslovio? Zovem vas supružnike da se darujete jedan drugome, i tako me na jedan način nasljedujete, u tijelu, u mojoj plemenitosti, plodnosti i darežljivosti. Ne izbacujte me iz svojih spavaćih soba, zovite me da vas blagoslivljam i čuvam. Ja sam čuvar tvoj! Jahve je čuvar tvoj!” (Ps 121, 5)

*****

Ostaviti i prionuti – koliko su snažni ovi glagoli. Koliko nas obvezuju! Koliko rezova zahtijevaju! Kakva li je snaga ljubavi zbog koje se ostavlja kolijevka, majčina ruka i očeva stega i pouka. Kolika je snaga da se čak ni bol ne osjeća kad se čovjek čupa iz rodne zemlje da se zasadi u novu zemlju, kad ostavlja ognjište svog dječaštva i mladenaštva. Kolika je utjeha u tome, kad se napušta roditeljski dom i prianja uz ženu! Tada Izak uvede Rebeku u svoj šator i uze je sebi za ženu. U ljubavi prema njoj Izak je nalazio utjehu nakon smrti svoje majke. (Post 24, 67)

Kakva li je snaga ljubavi zbog koje se ostavlja kolijevka, majčina ruka i očeva stega i pouka.

Prionuti – zariti se u nekoga, prilijepiti se, stisnuti se čvrsto uz nekoga… Puno slika i asocijacija nam otkrivaju ova značenja. No prionuti znači još nešto – prionuti znači posvetiti se nečemu, s najvećom mogućom pažnjom o nečemu/nekome brinuti… Ostaviti oca i majku i prionuti da budu jedno tijelo – napraviti rez, pripiti se, zariti se u drugo tijelo da se postane jedno i onda se tome posvetiti svom snagom, marljivošću, trudom… Pozvani smo posvetiti se, pokloniti svu pažnju, svu ljubav, sav napor, svu brigu jedni oko drugih, muževi oko žena, žene oko muževa. Činimo to s Duhom Svetim.

Pozvani smo posvetiti se, pokloniti svu pažnju, svu ljubav, sav napor, svu brigu jedni oko drugih, muževi oko žena, žene oko muževa. Činimo to s Duhom Svetim.

Molitva: Gospodine, udijeli mi snage da ostavim oca i majku, i da prionem uz svoju ženu. Daj mi svoj blagoslov da brinem o njoj, kao što vrtlar brine o svom cvjetnjaku, da uvijek bude prepun cvijeća, opojnih mirisa i pčela što oplođuju. Evo me Gospodine kako prianjam srcem, dušom i tijelom uz svoju ženu, i gle kako ljubav čini da iz dvoje nastaje jedno. Gospodine blagoslovi i nju, da raširi svoje srce i tijelo da me primi, da mi dopusti da se brinem o njoj. Amen!

Kralju mog srca, hvala Ti što ispunjavaš čežnje mog srca; želim da me dovedeš do onoga koji radi mene ostavlja oca i majku, koji je spreman prionuti uz mene, proći mojim poljima, perivojima, gajevima, sagraditi kolibu u meni i tu ostati. Gospodine uz tvoju pomoć neka mi bude po riječi tvojoj: čovjek će ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i da budu jedno tijelo.

Amen!

Izvor: Duhovni kutak