Dvorac Oršić u Gornjoj Stubici 1756. sagradili su plemić Krsto Oršić i njegova bogata supruga Josipa, rođena Zichyi, na mjestu gdje se ranije nalazila srednjovjekovna utvrda. Posljednji od Oršića dvorac su napustili 1924., kada je dvorac prodan. Danas je u njemu Muzej seljačkih buna čija je voditeljica Vlatka Filipčić Maligec u emisiji Kulturni biseri Hrvatske opisala povijest dvorca od njegova početka do današnjih dana.
Dvorac Oršić dobar je primjer suvremene prenamjene povijesnih građevina, no prije nego što se dotaknemo njegove današnje funkcije, možete li nam reći nešto o njegovu nastanku? Kako je došlo do toga da su Oršići sagradili dvorac u Stubici?
Obitelj Oršić jedna je od rijetkih obitelji koje su dobile baš hrvatsko plemstvo. U njihovoj grbovnici ne stoji da su ugarski ili austrijski velikaši, nego im je dodijeljeno hrvatsko plemstvo. Podrijetlom su iz Like, kao i većina hrvatskih plemića. Pred naletima Turaka došli su u Hrvatsko zagorje. Istaknuli su se u tim borbama i na taj način su stekli svoje posjede, ali ne i novac koji je većinom u obitelj pristizao ženidbenim vezama.
Foto: Muzej seljačkih buna
Način na koji su Oršići došli u Gornju Stubicu vrlo je zanimljiv, gotovo filmski?
U 17. se stoljeću jedan od Oršića, Ivan Franjo, oženio Elizabetom Petričević, kćerkom Jurja Petričevića od Miketinca, vlasnika Gornje Stubice, Jakovlja i Praznog. Elizabeta je imala i brata. Elizabetin je brat Franjo 1658. ubio u Stubici svoju ženu Katarinu barunicu Keglević. Ubojstvo je izazvalo veliku pozornost, a po tadašnjem je običaju njezina obitelj kao zadovoljštinu mogla tražiti predaju ubojičina imanja. No Petričević se sporazumijeva sa sestrinim mužem i ustupa mu svoja imanja u zamjenu za imanje Petrovinu u Turopolju koje je Elizabeta donijela Oršiću u miraz. Ubojica nikada nije uhićen, usprkos svim nastojanjima obitelji ubijene, ali su dobra zaplijenjena u korist države. Kralj nije htio potvrditi ugovor o zamjeni, ali je Franji Oršiću dao darovnicu za ova imanja. Oršić tajnim ugovorom dozvoljava Petričeviću da dalje živi u Stubici, uz uvjet da će imanje pripasti Oršićima ako Petričević, koji je imao samo malu kćer, umre bez muškog potomka. I Franjin sin Antun imao je zanimljiv život. Oženio se vrlo mlad s lijepom i obrazovanom barunicom Marijom Terezijom Wintershoffen s kojom je imao troje djece. No nakon nekoliko godine braka tužio ju je zbog nevjere i pokušaja da ga ubije uz pomoć magije. Dobio je rastavu, što je za to doba bilo gotovo nečuveno, a djeca su oduzeta majci i predana na odgoj daljnjim rođacima.
Dvorac u Gornjoj Stubici izgradio je Antunov unuk Krsto Oršić. Uz ovaj dvorac sagradili su još jedan, koji se također naziva dvorac Oršić, u Gornjoj Bistri i koji se inače smatra najljepšim zagorskim baroknim dvorcem. Iako je dvorac u Gornjoj Bistri raskošniji, Oršići su češće boravili u Gornjoj Stubici vjerojatno zbog prirode koja okružuje posjed.
Dvorac Oršić u Gornjoj Bistri / Foto: Društvene mreže
Dvorac Oršić nastao je na mjestu starijeg dvorca ili kaštela?
Tako je. Nastao je na mjestu starijeg kaštela čiji se ostaci i danas mogu vidjeti u našem dvorištu. Zadnjih godina imali smo i arheološka iskapanja tako da smo ustvrdili njegov točan tlocrt. Došli smo i do nekih nalaza koji su sada izloženi u dvorcu, a odnose se na to starije razdoblje, ali i na vrijeme kada su Oršići prebivali u njemu.
Utvrda Samci / Foto: Muzej seljačkih buna
Kakav je dvorac Oršić u graditeljskom smislu?
To je barokni dvorac sagrađen 1756., a to se moglo ustanoviti po godini uklesanoj na portalu. Na tom istom portalu, a što je vidljivo na starim Razglednicama, bio je i grb obitelji Oršić koji je uklonjen kada je u dvorac smještena osnovna škola. Dvorac je, dakle, sagrađen u baroknom stilu, ali upravo zbog starijeg srednjovjekovnog kaštela on nema oblik slova U, što bi bilo uobičajeno za takav barokni dvorac, nego ima oblik slova L jer je ta kula starog kaštela činila treće krilo. Ona je srušena gotovo do prizemnog dijela, ali još uvijek je vidljivo gdje je bila.
21.06.2016., Gornja Stubica – Dvorac Oršić u kojem se nalazi Muzej Seljačkih buna / Foto: Boris Ščitar / Večernji list / PIXSELL
Može li se pretpostaviti kako je izgledao život u dvorcu te koje je sve prostorije imao?
Otprilike znamo kako je izgledao život u dvorcu. Prizemni dio koristio se u gospodarske svrhe, tamo su bile uprave imanja, posluga i sl. Prvi kat se naziva piano nobile i on je služio za stanovanje vlastelinske obitelji. Na tome katu nalazi se i središnja dvorana koja je služila kao mjesto okupljanja. Kao i svi takvi dvorci ni dvorac Oršić nije imao posebne hodnike, nego se iz jedne prostorije ulazi u drugu, a u sve prostorije se može ući i iz ulaznog trijema.
Foto: Muzej seljačkih buna
Iako je dvorac Oršić barokni, on ima i jedan klasicistički dio koji je izgrađen nakon potresa 1880. godine u kojem je dvorac bio dosta stradao. Taj nadograđeni dio danas čini prepoznatljivu vizuru dvorca. Riječ je o klasicističkom portiku u koji se ulazi iz perivoja. Taj perivoj je sam po sebi zanimljiv upravo stoga što ga u barokno vrijeme nije bilo. Dvorac u Gornjoj Stubici je jedini zagorski dvorac koji nije imao sađen perivoj u vrijeme svog nastanka. Pretpostavlja se da je razlog tome bio taj što je priroda oko dvorca bila toliko lijepa da mu perivoj nije ni trebao. Uz sam dvorac zasađeni su vinogradi i voćnjaci i mi i danas obrađujemo vinograd koji je postojao u doba Oršića i on također čini jedan dio naše ponude, a imamo i svoje vino koje prilikom otvorenja izložbe nudimo svojim gostima.
Foto: Muzej seljačkih buna
Je li dvorac Oršićima služio kao stalna rezidencija ili kao ljetnikovac?
Dvorac je prije svega služio za boravak tijekom ljetnih mjeseci i u jesenske dane. Oršići su imali palaču i u Zagrebu te veći broj dvoraca po Hrvatskom zagorju. Osim palače u Zagrebu, imali su palaču i u Varaždinu. Iako su u ovome dvorcu boravili u toplijem dijelu godine po dnevnicima Maksimilijana Vrhovca može se zaključiti da im je to bilo vrlo drago boravište. On piše da se s Oršićima družio i u svom dvorcu koji se nalazio nedaleko u Stubičkom Golubovcu.
Koliko dugo su Oršići živjeli u dvorcu?
Gornja Stubica je specifična upravo po tome što su je kasno prodali. Koristili su dvorac sve do 1924. godine kada se odlučuju na prodaju i kupuje ga voćarsko-vinogradarska zadruga iz Gornje Stubice. Lokalni seljaci su skupili novac i otkupili dvorac i otada je u njemu djelovala sama zadruga, a u dvorcu je bila i osnovna škola. Mora se napomenuti da je škola u dvorcu djelovala i ranije jer je u potresu 1880. oštećena lokalna škola u Gornjoj Stubici pa je grof Oršić dozvolio da se nastava odvija u njegovu dvorcu. Nastava se u samom dvorcu odvijala sve do kraja 60-ih i početka 70-ih godina prošlog stoljeća kada se dvorac odlučuje prenamijeniti u muzej.
Foto: Muzej seljačkih buna
Je li dvorac Oršić u svim tim prenamjenama izgubio nešto od svoje vrijednosti?
Nažalost, nije sve sačuvano što je u dvorcu bilo. Sačuvana je dvorska kapelica koja je posvećena svetom Franji Ksaverskom. Proteže se kroz prizemlje i prvi kat i upravo je kapelica prostor u kojemu je ostalo najviše izvornih elemenata. Sačuvan je oslikani oltar i oslikana kupola. Dvorac je imao veliko oštećenje prilikom bombardiranja u 2. svj. ratu. Direktno je bio pogođen bombom tako da je dio dvorca bio uništen. Dok se koristio kao prostor osnovne škole bio je prilagođavan, ali nije bilo rušenja zidova i sl. tako da je u graditeljskom smislu ostao u izvornom obliku. Nisu ostale sačuvane sve štukature i svi zidni oslici u prostorijama.
Foto: Muzej seljačkih buna
Muzej seljačkih buna u prostoru dvorca Oršić nalazi se od 1973. godine. Otvoren je uz 400. obljetnicu Seljačke bune. Vrlo je neobično da je u plemićkom dvorcu Muzej seljačkih buna.
Da, to jest zaista neobično, no, ono što je možda još zanimljivije jest da se između dva svjetska rata dvorac počeo nazivati Gupčev dom. Razlog tome jest što su upravo seljaci ušli u dvorac pa su se nekako poistovjetili s njim, kao i cijeli taj kraj gdje se Gubec poštuje kao ikona borbe za pravdu. Kada je muzej za 400. obljetnicu otvoren, on je bio posvećen i Seljačkoj buni koja je prvenstveno obilježila stubičke krajeve, ali i različitim seljačkim ustancima, ne samo na području Hrvatske nego i šire. Prvenstveno se tu radi o slovenskim seljačkim bunama, a govorilo se i o nekim seljačkim ustancima na području srednje i istočne Europe koji su karakteristični za 16. stoljeće. Tijekom vremena mi smo se prestali baviti baš seljačkim bunama i nastojali prikupiti što više toga što govori o povijesti i kulturi Hrvatskog zagorja s obzirom da Hrvatsko zagorje nema neki drugi središnji muzej. Dakle, naša Kulturno-povijesna zbirka čuva i prikuplja sve ono što se odnosi na povijest i kulturu feudalnog Hrvatskog zagorja i ono što se odnosi na Matiju Gupca i na uspomenu na Seljačku bunu.
Foto: Muzej seljačkih buna
Imamo i zbirku oružja i opreme koja opet pokriva to cijelo feudalno razdoblje. Muzej je od samih početaka imao izložbu koja se zvala Sajam zagorskog suvenira pa kasnije Trijenale zagorskog suvenira, imamo i veliku zbirku suvenira koja je prikupljena tijekom toga vremena. Brojčano nam je sada najveća zbirka starih razglednica koje prikupljamo s cijelog područja Hrvatskog zagorja kao i sve ono što se odnosi na samog Matiju Gupca. Uz Etnografsku zbirku imamo i Zbirku Viktorije Oršić u kojoj su sakupljena različita svjedočanstva o životu krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Naš stalni postav sada pokriva razdoblje od kraja 12. stoljeća pa sve do kraja feudalizma u Hrvatskoj u 19. stoljeću. Kroz povremene izložbe prezentiramo i drugu građu i druge teme vezane i uz Hrvatsko zagorje pa je trenutačno u tijeku izložba koja se bavi industrijskom baštinom Hrvatskog zagorja.