Salezijanac Sanjin Jurić podijelio je s vjernicima ono što je Bog učinio u njegovom životu odnosno ono što je učinio jednom dečku iz Petrinje. “I ako je mogao jednom dečku iz Petrinje mogao je svakome. Počet ću od najvažnijeg događaja u životu, a to je rođenje. Rodio sam se dva mjeseca ranije i to je donijelo određene poteškoće i sve, ali očito je Bog imao jedan drugačiji plan sa Sanjinom i pomogao mu da postane ovako velik čovjek kao danas. Tako da vjerujem da Bog ima sa svakim plan u životu i da u svačijem životu Bog djeluje i želi da svi budu veliki”, rekao je.

Rodio sam se dva mjeseca ranije i to je donijelo određene poteškoće i sve, ali očito je Bog imao jedan drugačiji plan sa Sanjinom i pomogao mu da postane ovako velik čovjek kao danas.

U svome svjedočanstvu istaknuo je: “u obitelji su me već naučili moliti i molitve. Imao sam punu podršku u svemu i stvarno smo se trudili živjeti vjernički, ali u drugom razredu kada sam došao ministrirati dogodio se mali skok.  U crkvi sam se osjećao kao kod kuće i radosno sam išao u crkvi. Neki župnici su mi govorili da bih mogao u sjemenište. Iako nisam znao što je sjemenište ja sam govorio da ne bih mogao. Uvijek sam bio blizu oltaru. Nakon toga sam se uključio u čitače i tako sam pomalo rastao baš u ovoj crkvi”.

Naglasio je da mu je kroz primjer časnih sestara koje su služile u skrovitosti Bog pokazao ljepotu redovničkih zavjeta i ljepotu služenja. “I to me je potaknulo da uđem u Marijinu legiju u ogranak za djecu. Kroz igru i sve ostalo upoznavao sam Boga, a što je zanimljivo to danas radim kao salezijanac”, rekao je.

Tada sam počeo moliti krunicu svaki dan. Naučio sam moliti krunicu upravo kroz Marijinu legiju i upoznao ljepotu toga.

Sanjin Jurić se prisjetio: “U sedmom razredu jedna djevojka me pozvala da se priključim u grupu za starije i to je bio veliki korak za mene. I došao sam prvi put na sastanak za mlade i svi su bili veliki i samo sam ja bio mali. Danas sam svjestan da mi je to pomoglo da još ozbiljnije shvatim kršćanski život. Imali smo svaki tjedan jedan apostolat gdje smo išli nekome pomagati i meni je to pokazalo da smo mi kršćani stvarno stvoreni za služenje. Tada sam počeo moliti krunicu svaki dan. Naučio sam moliti krunicu upravo kroz Marijinu legiju i upoznao ljepotu toga. Isto tako kroz njih sam upoznao radost. Dok sam promatrao zajedništvo i radost susreta pomislio sam kad bi to moglo biti svaki dan da ljudi mogu biti sretni i to se na neki način na kraju ostvarilo. Zaista je ovo odigralo veliku ulogu u mom životu”.

“Nisam znao što upisati nakon osnovne škole. I kada smo išli na izlet u Zagreb posjetili smo sjemenište i vlč. Mario Migles upitao me je: “Mali što ćeš upisati?”, a ja nisam znao što bih, a on je samo nadodao zašto ne bih došao u sjemenište. Ne mogu vam opisati osjećaj u meni. U meni je bila tolika radost i to je bilo to. Iako nisam znao zašto. Nikada nisam razmišljao o tome da postanem svećenik i samo mi je došlo da je to to. I kroz cijeli dan je to samo više raslo. Došao sam doma i rekao mami da idem u sjemenište mama je odobrila ni ne znajući što je to. Onda kada sam rekao to bila je malo drugačija reakcija, zavladala je zbunjenost, ali su na kraju sve prihvatili i bili mi velika podrška”, rekao je mladi salezijanac.

Nikada nisam razmišljao o tome da postanem svećenik i samo mi je došlo da je to to.

Sanjin Jurić je istaknuo da mu nije lako bilo otići u sjemenište s četrnaest godina. “I sada ne znam kako sam to odlučio, ali znam da je Bog tu nešto napravio. Dao mi je hrabrosti i pomogao da to ostvarim. Bog nam pomaže kada mu za to damo prostora. U sjemeništu je bilo prekrasno. Sve do trećeg razreda je raslo i bilo je sve mirno. U trećem razredu sam se zaljubio i to je jako drugo trajalo. To me nagnalo da preispitam i poziv i činjenicu da sam otišao s četrnaest godina. Pitao sam se što Bog želi od mene. Trajalo je sve to skupa više od godinu dana”, istaknuo je.

Na maturalac smo išli u Rim i sjećam se da sam došao na grob sv. Ivana Pavla II. i rekao sam: ‘Gospodine, molim te da spoznam koja je tvoja volja i slijedit ću je.

“Na maturalac smo išli u Rim i sjećam se da sam došao na grob sv. Ivana Pavla II. i rekao sam: ‘Gospodine, molim te da spoznam koja je tvoja volja i slijedit ću je‘. I tada mi dođe misao: ‘Sanjine ti cijelo vrijeme znaš što trebaš raditi samo kao da želiš promijeniti moju volju i moliš se da bude drugačije‘. I tada sam odlučio nastaviti dalje. Ako me Bog želi kao svoga svećenika. I taman kada sam to riješio dogodi se to da sam osjetio u srcu kako se ponajviše družim sa salezijancima. I shvatio sam da su me oni osvojili”, posvjedočio je.

Kada sam vidio don Bosca što on stvarno radi rekao sam: ‘Ako želim biti svećenik ja želim biti baš takav svećenik‘.

Posebno je istaknuo: “Sjećam se da smo tijekom nastave čitali knjigu o don Boscu i mene je to posebno zaintrigiralo da sam ju počeo čitati doma. Mene je ta knjiga oduševila. Kada sam vidio don Bosca što on stvarno radi rekao sam: ‘Ako želim biti svećenik ja želim biti baš takav svećenik‘. Poput njega želim biti s mladima i s drugima. Cijelo vrijeme je to vuklo. No, kako sada reći da želim ići iz sjemeništa i da želiš ići salezijancima”.

Ne bojmo se slijediti Božje putove jer stvarno nikad nećemo biti sami.

“Kad Bog nešto da teško je to ne čuti. Pokušavao sam pobjeći od toga, ali eto danas sam ovdje. Postao sam salezijanac zauvijek i stvarno sam zahvalan. Bog je cijelo vrijeme bio tu i on me je cijelo vrijeme vodio. I to je zadnja poruka koju želim ostaviti. Ne bojmo se slijediti Božje putove jer stvarno nikad nećemo biti sami. Bog će uvijek biti uz nas i Marijin zagovor, a i ljudi koje ne možemo zamisliti. Ne bojmo se slijediti Božju volju i Božji put jer samo iza toga se krije velika radost i veliki smisao”, zaključio je.

Cijelo svjedočanstvo poslušajte ovdje!