Položaji moći i ovlasti donose veliku odgovornost pred Bogom. S ovakvim odgovornostima dolaze i velike opasnosti za našu dušu. Nemamo svi mogućnost davanja odgovornosti drugome, ali možemo shvatiti da sav autoritet dolazi od Boga i djelovati shodno tome. Primjer sv. Franje Asiškoga može nam pomoći u tome!
Svi smatramo sv. Franju Asiškoga uzorom siromaštva i poniznosti, ali ove kreposti mogu stvoriti velike napetosti. Kada se Franjin život bližio kraju, a Red manje braće je brzo rastao, Franjo se našao u veoma nezgodnom položaju. Želio je biti sluga sviju i najmanji od svih, pa ipak je sada bio na čelu velikog Reda u naglom porastu, a njegovo se vlastito zdravlje naglo urušavalo.
Također, dana 22. rujna 1220., papa Honorije izdao je smjernicu za čuvare Reda. Treba ustanoviti razdoblje novicijata od godinu dana prije nego li se kandidatu odobri ulazak u Red. Isto tako, nitko nije smio napustiti Red nakon polaganja vječnih zavjeta. To je uvelike proširilo Franjine administrativne dužnosti. A povrh svega, mnogi se u Redu nisu slagali sa Franjinim idejama siromaštva i poniznosti. Ove su stvari prisilile Franju da odabere između provedbe autoriteta i njegove želje da bude malen.
Između ovlasti i malenosti, Franjo je odabrao malenost!
Čini se da Franjo nije imao problema s poslušnošću vlastima, ali je imao problema s provedbom svojih ovlasti. O tome zorno svjedoči događaj prije njegove smrti. Neki brat ga je prekorio jer nije bio dovoljno čvrst prema osobama koje nisu savjesno poštivale Pravilo.
Franjo mu odvrati da bi ga braća savršeno slušala kada bi ih bila nekolicina, ali obzirom da ih je toliko mnogo, a mnogi među njima su se okrenuli od pravog puta uslijed mlakosti i manjka gorljivosti, nije htio postati ‘krvnik’ i primjenjivati kazne i bičevanje. U odgovoru na napetost između provedbe ovlasti i malenosti, Franjo je odabrao malenost. Iznenada je imenovao brata Pietra Katanskog poglavarom Reda i obećao mu je poslušnost i poštivanje.
U poniznosti se nalazi prilika kojom se duša može okoristiti!
Premda je veoma očito da je ponekad nužno provoditi autoritet, Franjo je jasno vidio opasnosti toga. Franjo je osjetio da oni koji teže k visokim položajima u Redu nisu prava Manja braća. Također je osjećao da oni koje uzruja oduzimanje njihova položaja pokazuju da im je taština zbog tog položaja važnija od same odgovornosti.
Jednom je Franjo rekao: “Ne izgledam sam sebi manjim bratom, osim u stanju koje ću vam opisati. Zamislite da ja, prelat među braćom trebam ići na kapitul i propovijedati i opominjati braću, a na kraju oni protiv mene kažu: ‘Neuka osoba vrijedna prezira nije primjerena našemu Redu; stoga ne želimo da upravljaš nama, jer ne krasi te rječitost. Ti si jednostavan i neuk’. Napokon sam izbačen s prijekorima i svi me prezru. Kažem vam, ako ne budem slušao ove riječi istim izrazom lica, istom radošću, istom svrhom svetosti, onda nisam ni na koji način manji brat”.
Položaji moći i ovlasti donose veliku odgovornost pred Bogom!
Franjo je dovršio svoje primjedbe slijedećim riječima: “U služenju ima prilike za pad. U hvali ima prilike za potpunu propast. U poniznosti tj. podložnosti, nalazi se prilika kojom se duša može okoristiti”.
Svojim nam primjedbama sv. Franjo pokazuje stav kojeg bismo svi trebali gajiti u vršenju neke službe i provedbi autoriteta. Treba shvatiti da položaji moći i ovlasti donose veliku odgovornost pred Bogom. S ovakvim odgovornostima dolaze i velike opasnosti za našu dušu. Nemamo svi mogućnost davanja odgovornosti drugome, ali možemo shvatiti da sav autoritet dolazi od Boga i djelovati shodno tome.