Nutarnji mir

Ako želimo biti otvoreni milosti Duha Svetoga, moramo se truditi – u onoj mjeri u kojoj to ovisi o nama – sačuvati nutarnji mir.

„Čuvajte mir srca, neka ga ne uznemiruje ništa što se u svijetu događa. Kad bi se sve na svijetu srušilo, kad bi se sve urotilo protiv vas, nemir vam ne bi nimalo pomogao jer donosi više štete nego koristi.“ (sv. Ivan od Križa)12

Psalam 131 kaže: „Ja sam se smirio i upokojio dušu svoju.“ Što je srce mirnije i predanije, to više može primiti poticaje, svjetlo i pomoć Duha Svetoga. Nemir, uzrujanost, zabrinutost, naprotiv, zatvaraju nas za milost.

„Mir i obraćenje – spas vam je, u smirenu uzdanju snaga je vaša“, kaže prorok Izaija (Iz 30,15).

Samo kad smo u miru, možemo dobro razlučivati, jasno raspoznavati situacije s kojima smo suočeni i nalaziti pravi lijek za svoje probleme

Obratimo pozornost na ovu važnu točku: samo kad smo u miru, možemo dobro razlučivati, jasno raspoznavati situacije s kojima smo suočeni i nalaziti pravi lijek za svoje probleme. Ne možemo izbjeći oluje, nemire i brige, no budimo svjesni da je tada naša percepcija stvarnosti uvjetovana našim negativnim emocijama; prije nego što pomišljamo na bilo kakve promjene u svojim temeljnim odlukama, treba pričekati da nam se vrati mir.

Mectilde de Bar daje sljedeći savjet jednoj sestri: „Brižno čuvaj nutarnji mir jer kad ga čovjek izgubi, ne vidi ništa i ne zna kamo ide!“13

Živjeti u sadašnjem trenutku

Važan preduvjet prijemčivosti Duha Svetoga jest život u sadašnjem trenutku. Što više živimo u sadašnjem trenutku (ne gledamo u prošlost niti se projiciramo u budućnost), to smo više u doticaju sa stvarnošću, s Bogom, s nutarnjim bogatstvima uz čiju pomoć možemo upravljati svojim životom, to smo prijemčiviji za djelovanje milosti. Besplodno žaljenje, čačkanje po prošlosti i briga za budućnost otuđuju nas od Božje milosti. Ako svoju prošlost prepustimo Božjemu milosrđu, ako svoju budućnost povjerimo njegovoj providnosti i danas činimo ono što se od nas traži, imat ćemo milost koju iz dana u dan trebamo.

Što više živimo u sadašnjem trenutku (ne gledamo u prošlost niti se projiciramo u budućnost), to smo više u doticaju sa stvarnošću, s Bogom

Nenavezanost

Kako bi Duh u nama mogao djelovati, moramo biti gipki i nenavezani. Srce nam mora biti slobodno od svega. Ako smo previše navezani na svoje planove, svoj način gledanja, svoju mudrost, ne ostavljamo prostora Božjemu Duhu. Na jednom predavanju za svećenike sestra Elvira, utemeljiteljica zajednice Cenacolo koja radi s mladim narkomanima, rekla je: „Uvijek sam spremna u roku od pet minuta učiniti upravo suprotno od onoga što sam planirala!“

Jasno je da treba planirati i biti poduzetan, ali u duhu posvemašnje nenavezanosti.

„Neka vam srce ne robuje ničemu. Kad imate neku želju, neka to bude tako da ne žalite u slučaju neuspjeha, nego ostanete mirni kao da niste ništa željeli.“ (Juan de Bonilla, franjevac iz 17. stoljeća)

Takva nenavezanost široko otvara vrata djelovanju Duha.

Zahvalnost

Zahvalnost snažno privlači milost Duha Svetoga. O tome govori sveta Terezija iz Lisieuxa:

„Zahvalnost više od svega privlači Božju milost jer ako mu zahvalimo za jedno dobročinstvo, on je ganut pa nam žurno daje još drugih deset, i ako mu opet jednako žarko zahvalimo, kako li će se milosti neizmjerno množiti! Ja sam to iskusila; pokušajte i vidjet ćete. Ja sam mu beskrajno zahvalna za sve što mi daje i to mu pokazujem na tisuću načina.“14

Zahvalnost je veoma plodna jer njome pokazujemo da smo shvatili i doista prihvatili ljubav Božju

Ovaj tekst, koji je na prvi pogled lagan i šaljiv, skriva veoma duboku istinu: zahvalnost nas otvara za dar milosti. Nije riječ o tome da naša zahvalnost Boga čini velikodušnijim (jer on je punina velikodušnosti), nego nas čini otvorenijima i prijemčivijima za njegovu ljubav, odvraća nas od sebe samih i posve nas usmjerava na njega. Zahvalnost je veoma plodna jer njome pokazujemo da smo shvatili i doista prihvatili ljubav Božju i jer nam omogućuje da primimo još više: „Doista, onomu tko ima dat će se i obilovat će, a onomu tko nema [tko ne prepoznaje ono što je već primio] oduzet će se i ono što ima“, kaže Isus (Mt 13,12).

Ljubav privlači ljubav. Zahvalnost je vrlo učinkovit stav prijemčivosti dok nam nezahvalnost, jadikovanje, ljubomora, potraživanje vlastitoga prava zatvaraju srce i uskraćuju Božje darove. Slično govori sveti Bernard u jednom komentaru evanđeoskoga teksta o deset gubavaca koje je Isus iscijelio, ali od kojih se samo jedan, i to tuđinac Samarijanac, vratio k Isusu da mu zahvali:

„Blago čovjeku koji se zbog svakoga dara milosti vraća onome u kojem je sva punina svih milosti. Ako nismo nezahvalni za primljene darove, u sebi stvaramo prostor za milost kako bismo primili još veće darove. Nezahvalnost, i samo nezahvalnost, zaustavlja naš napredak u kršćanskom zalaganju zato što će se darovatelj suzdržavati ako misli da je ono što smo od njega u nezahvalnosti primili posve izgubljeno: zna da uludo baca ono što daje nezahvalnu čovjeku. Blago, dakle, onome tko se drži tuđincem i tko naveliko zahvaljuje i za najmanje dobročinstvo.“15

Sestra Mectilde de Bar govori isto:

„Usrdno te molim, dijete moje: živi sav svoj život u ljubavi i poniznoj zahvalnosti, zahvaljuj Bogu, slavi ga i blagoslivljaj za njegova dobročinstva. Živeći tako, ja sam doživjela čudesa i velike posebne milosti. Kada Gospodinu zahvaljuješ, na sebe privlačiš nove blagoslove.“16

12 Jean de la Croix, Avis et maximes 173–177 u: Œuvres Spiri-tuelles, Seuil, 1945., str. 1203.

13 Catherine de Bar à l’écoute de saint Benoît, Bénédictines du Saint-Sacrement, Rouen, 1979., str. 65.

14 Conseils et Souvenirs, zabilježila sestra Geneviève, Cerf, str. 72.

15 Bernard de Clairvaux, Sermons divers, 27, 8.

16 J. Daoust, Le Message eucharistique de Mère Mectilde, Téqui, str. 69.

Gornji tekst je izvadak iz knjige o. Jacquesa Philippa Naučiti primati – Kako prihvatiti Božji dar spasenja. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige vrijedi isključivo za portal hkm.hr. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.