Poštovana i draga braćo i sestre,

(iako je Gospa u povijesti bila blizu brojnim patnicima i bolesnicima koji su ozdravljali Njenim zagovorom, što se lako iščitava iz povijesti ovoga svetišta), patnje, boli i bolesti, opsjednuća i nemiri danas nisu nestali. Medicina i antropološke znanosti uvelike su napredovali. Hitne službe, vrsni liječnici i bolnice danas čine “djela Božja”. I to je milost i dar Boga – Gospodara povijesti i vremena.

Je li time nestala uloga ovih svetih mjesta, svetišta, potrebe zagovora i utjehe? Nije. Ovo vrijeme je vrijeme velikih potreba Boga, vrhunaravnoga i milosnoga, plodova vjere i svetoga. Vrijeme velikih rana i boli. Vrijeme neodgodivih utjeha. To je potreba Crkve, nas vjernika i sveukupnog društva.

Potreban nam je istinski susret s Gospom

Potreba, dakle, nije nestala, ali naš odnos prema izvoru “svetoga” mora se mijenjati: naš odnos mora uzeti “mjere” sadašnjeg čovjeka i stanja Crkve. Potreban nam je istinski susret s Gospom: susret u istini naše slomljene duše, naše pomućene pameti, naše nutarnje podvojenosti, naše nesposobnosti razumijevanja križa, naših sumnja, zastranjenja i izgubljenosti s obzirom na Boga, Crkvu i vrijednosti.

Utjeha koju trebamo danas mnogo je radikalnija od pukog uslišanja potrebe i ne može se svesti na neku jednostavnu nutarnju potrebu: danas je u pitanju čovjek, čovjek kao jedinka, biće, slika besmrtnoga Boga i ostvarenje te slike!

Potreban je strašan “zaokret” svih i u svemu: ni pojedinac ni slučaj neće ga riješiti.

Crkva se koleba između zahtjevnosti Evanđelja i jeftinih klišea i krpanja; društvo kroz politiku oblikovanja javnosti, koristeći “paraznanost” antropologije, kopa duboki grob čovjekovoj izvornosti i smislu te gradi odnose putene, sjetilne prirode tako da utemeljujuća mjerila čovjeka gube snagu objektivnosti, a sve više prostora zauzimaju čovjekove sklonosti.

Čovjek postaje biće čiji se identitet poljuljao i postaje sve nesigurniji; gubi svijest i odgovornost za svoju božansku izvornost, porijeklo i poslanje; postaje žrtva iskonstruiranih potreba koje su proglašene neupitnim “vrijednostima”. Tako neki “virtualni čovjek” – postaje i zov i mjerilo i cilj.

Budućnost je u rukama Božjim, ali On treba našu suradnju

To su samo neka područja potrebe velike “utjehe” današnjeg vremena, čovjeka, Crkve i društva. Moramo vidjeti današnje “rane”, “boli” i “žalosna” stanja čovjeka. Danas nam je moliti utjehu koristeći Marijinu rečenicu iz Evanđelja i pitajući Boga: “Kako će to biti?” Kako će to biti, o Bože, s brakovima, s obiteljima, s novim životima sutra? Kako će to biti, o Bože, s Crkvom, sa siromasima, s rubnim ljudima, starima i nemoćnima, s mladima i radnicima sutra? Kako će to, o Bože, biti s društvom i vjerodostojnim vrijednostima koje će ga graditi sutra?

Odgovor Boga na ova pitanja – utjeha koju čujemo snagom vjere – je isti kojeg je Marija čula: “Ne boj se, Marijo…” Ne boj se, učeniče i vjerniče ovoga vremena, jer “Ja sam s tobom” u svakom vremenu do svršetka svijeta.

Ali dobro je da vidiš kako ti je danas potrebna utjeha svjetla Božjega: ono ti mora ne samo pokazati put, nego ćeš njime pronaći prave nositelje novog hoda čovjeka, Crkve, obitelji i društva. Nemoj zaboraviti da nikada kao danas ovo svjetlo utjehe nije bilo ni presudno ni žurno.

Mrak zahvaća savjesti, ali svjetlo je jače

Vidi kako “mrak”, taj prostor kolektivne anonimnosti, postaje prostorom slobode i saveznik “opuštenog zajedništva” (prostori razvrata, droge i poroka). “Mrak” zahvaća savjesti i prevlast interesa potiskuje vrijednosti. “Mrak”, putem “anonimne bliskosti”, definira odnose medu ljudima. Mrak definira vrijednosti, jer im je mjera “osjećaj”. Mrak je saveznik čovjekovog hoda i ishoda, jer je jako okrenut pohlepi bez mjere. Ipak, opet ti govorim: “Ne boj se”! Trebam te i zato sam te pozvao na vjeru u ovom vremenu, a ne ranije. Otkrivaj u sebi i u društvu mjesta mojeg boravka i navrati koji put.

Gospa znade kako podizati novi naraštaj ljudi i kakvi su ljudi za to potrebni. Dopusti da te Ona pouči zrelo i dosljedno biti i djelovati u vremenima 21. stoljeća Crkve i svijeta.

Slažem se s tobom da je neodgodiv “novi početak”, a za nj ću ti dati “nove ljude”. Moja i tvoja Majka Marija, vaša Gospa, znade što znači biti nositelj novog svijeta, svijeta za čovjeka. Ona znade kakva je raspoloživost osobe potrebna da se čovjek može vladati po nadahnuću Božjemu. Ona znade kakve sve “kalvarije” mora gledati i na mnogima raspet biti onaj tko se odazove Duhu, Nadahnitelju Božjega svijeta. Gospa znade kako podizati novi naraštaj ljudi i kakvi su ljudi za to potrebni. Dopusti da te Ona pouči zrelo i dosljedno biti i djelovati u vremenima 21. stoljeća Crkve i svijeta.