"Pomozi, molim te, preljubezni oče, pomozi, preblagi oče, mojoj grešnoj duši, koja je bez kreposti i milosti, opterećena mnoštvom nevoljā te manā i grijehā". Pročitajte molitvu koju je blaženi Jordan Saski, prvi nasljednik sv. Dominika na čelu Dominikanskog reda, uputio utemeljitelju Reda.
Molitva Jordana Saskog sv. Dominiku iste je vrste kao molitve sv. Benediktu što su ih sastavili monasi u 11. i 12. stoljeću. Rađa se iz velikog divljenja i osobite pobožnosti koju je, kako pokazuje Knjižica o počecima Reda propovjednika (Libellus), Jordan nosio u duši prema sv. o. Dominiku.
Njegov je lik u sljedećem tekstu ocrtan s velikom ljubavlju, i to onom književnom vrstom koja podsjeća na “Tebe Boga hvalimo”. U posljednjim redcima Jordan, pridružujući svu braću svojoj prošnji, prelazi u molitvi od “ja” na “mi”.
Molitva svetom Dominiku, ocu našemu
Presveti Božji svećeniče, blagotvorni ispovjedniče, izvrsni propovjedniče, preblaženi oče Dominiče, mužu od Boga izabrani, i iznad svih u svoje doba Bogu ugodni i ljubljeni zbog života, slavnog poučavanjem i čudesima!
Radujemo se što te imamo pred Gospodinom Bogom našim kao osobitog odvjetnika. Tebe, koga među ostalim svecima i izabranicima Božjim žarkom pobožnošću častim, iz dubine srca zazivam u ovoj bijednoj dolini.
I.
Pomozi, molim te, preljubezni oče, pomozi, preblagi oče, mojoj grešnoj duši, koja je bez kreposti i milosti, opterećena mnoštvom nevoljā te manā i grijehā.
Pomozi nevoljnoj i nesretnoj duši, o blažena i blagoslovljena dušo muža Božjega, kojega je tolikim blagoslovom obdarila milost Božja da te ne samo uzvisi u blaženi pokoj, u mirno boravište, u nebesku slavu, nego i da tvoj hvalevrijedni život i druge bezbrojne duše u isto blaženstvo privuče, nježna opomena potakne, ljupka nauka pouči, a gorljivo propovijedanje izazove.
Ti si svoje tijelo poklonio Bogu kao žrtvu živu, svetu i Bogu ugodnu!
Pomozi, dakle, blaženi Dominiče, i prikloni dobrohotno uho svoje na glas moje pobožne prošnje. Tebi se utječe siromašna i uboga duša moja i pred tobom se prostire. Koliko ponizno može, pokušava se, slabašna, tebi predstaviti, koliko je, iznemogla, još u snazi, nastoji tebi vapiti, da se svojim moćnim zaslugama i pobožnim prošnjama udostojiš oživiti je i ozdraviti i darom svoga blagoslova obilno ispuniti.
Znam, naime, znam dobro i siguran sam da možeš, i uzdam se zbog tvoje velike ljubavi da hoćeš. Nadam se zaista, zbog prisnog tvoga druženja s preljubljenim i među tisućama izabranim Isusom Kristom, da ti neće ništa zanijekati, nego ćeš kod toga Gospodina i svoga prijatelja postići što god budeš htio. Što će svome ljubljenome moći zanijekati Ljubljeni!
II.
Ti si u cvijetu mladosti posvetio svoje djevičanstvo krasnom Zaručniku djevica. Ti si svoju dušu, umivenu u svetom vrelu i obogaćenu Duhom Svetim, kao zaručnicu predao prečistom Ljubitelju djevica.
Ti si svoje tijelo poklonio Bogu kao žrtvu živu, svetu i Bogu ugodnu. Ti si, poučen božanskom naukom, cijelog sebe predao Bogu. Ti si, već prije uvježban u redovničkom življenju, dao poleta svome srcu.
Ti si, rastući iz kreposti u krepost, iz dobra uvijek napredovao k boljem. Ti si naposljetku, zaputivši se putem savršenstva i ostavivši sve, gol slijedeći golog Krista, radije izabrao da se obogatiš na nebesima.
S tolikom si revnošću želio spasenje ljudskoga roda!
Ti si, odlučno se odričući samog sebe i hrabro noseći svoj križ, nastojao slijediti stope našega Spasitelja i istinitog vođe. Ti si, ražaren revnošću za Boga i nebeskom vatrom zbog svoje goleme ljubavi, i silnim žarom duha, i zavjetom trajnog siromaštva, sebe samoga potpuno posvetio apostolskoj ustanovi i evanđeoskom propovijedanju, i za to si djelo, po višnjoj odluci Providnosti, osnovao Red braće propovjednika.
Ti si po krugu zemaljskom svojim slavnim zaslugama i primjerima prosvijetlio svetu Crkvu. Ti si, oslobodivši se spona tjelesnih, uzašao, uznesen, u nebeske dvore. Ti si, sad već urešen najizvrsnijom odjećom, pristupio Gospodinu kao naš odvjetnik.
Tebe, dakle, molim, pomozi meni i našim dragima, i cjelokupnom svećenstvu i narodu te Bogu posvećenom ženskom svijetu, jer si s tolikom revnošću želio spasenje ljudskoga roda.
III.
Ti, koji si, poslije blažene Kraljice djevica, moja slatka nada i utjeha, ti, koji si moje osobito utočište, pohiti mi milostivo u pomoć. Tebi, tebi se jedinom utječem, samo tebi se usuđujem pristupiti, pred tvojim se nogama prostirem.
Tebe kao zaštitnika ponizno zazivam, tebi vapijem i tebi se pobožno preporučujem. Ti se milostivo udostoj primiti me i čuvati, štititi i pomagati, da, uz posredovanje tvoje blagonaklonosti, zaslužim ponovno primiti žuđenu Božju milost, naći njegovo milosrđe te isprositi lijekove za spasenje u sadašnjem i budućem životu.
I budi nam pravi Dominik, neumoran čuvar Gospodnjega stada!
Da, da, najbolji učitelju, molim da tako bude, slavni vođo, blagotvorni oče, blaženi Dominiče. Tako mi, molim, u svemu pomozi. I budi nam pravi Dominik, Gospodinov čovjek, neumoran čuvar Gospodnjega stada.
Čuvaj nas uvijek i upravljaj, i nas sebi povjerene popravljaj, i nas popravljene preporučuj. S radošću nas nakon ovog progona predstavi blagoslovljenom Gospodinu i tvom Ljubljenome, svevišnjemu Sinu Božjemu, Isusu Kristu, Spasitelju našemu, kojemu nek je čast, hvala i slava, skupa sa slavnom Djevicom Marijom i čitavim zborom nebesnika u vjekovječne vijeke vjekova. Amen.
(ASOP 18, 1927-28, str. 564-568) / Izvor: Samostan i župa bl. Augustina Kažotića, Zagreb