Budi dio naše mreže

Redovnik dominikanac, veliki teolog, mistik i crkveni naučitelj.

/ Ivan Barbarić

Danas slavimo svetog Tomu Akvinskog, dominikanca, crkvenog naučitelja, i možda najvećeg teologa svih vremena, barem prema utjecaju koji je njegov nauk imao u Crkvi i na nju od njegovih vremena pa sve do danas.

Toma je rođen 1225. u obiteljskom zamku Roccaseca, u sicilijanskom kraljevstvu, u plemićkoj obitelji u srodstvu sa samim carem Friedrichom II. Toma je bio najmlađi sin u obitelji te je, prema tadašnjem plemićkom običaju, trebao otići u samostan. Tako je Toma u ranoj dobi od samo pet godina započeo svoje obrazovanje u poznatoj benediktinskoj opatiji Monte Cassino, gdje je ostao sve dok ratne opasnosti nisu zaprijetile samoj opatiji. Zbog ratnih opasnosti prebačen je na studij na generalni studij u Napulju. Vjeruje se da je tamo došao u doticaj sa svojim filozofskim uzorima, Aristotelom, Averroesom i Maimonidesom, kao i s novoosnovanim dominikanskim redom, u koji se odmah htio uključiti. Kada je njegova obitelj saznala za tu njegovu odluku, pokušali su ga spriječiti u tome naumu, te su ga čak i dali zatvoriti u jedan dvorac. Tu su ga držali zatočenog cijelu godinu, ali ga ni na koji način nisu uspjeli odgovoriti od nauma i želje da se priključi dominikancima. Na kraju su ga 1244. godine pustili da pobjegne. Poslije bijega, Toma se vratio u Napulj, pa je odatle otišao u Rim tadašnjem generalu dominikanaca. Sljedeće godine odlazi na studij u Pariz, gdje upoznaje velikoga dominikanskog teologa Alberta Velikog. Kada je Albert prešao na sveučilište u Koelnu, Toma ga je pratio i postao odgojiteljem studenata. Toma je inače bio tih i rezerviran, i rijetko je istupao na sveučilištu, zbog čega su mu se kolege studenti rugali i nazivali ga nijemim volom. Albert je na to rekao: “Zovete ga nijemim volom, ali kad on jednom rikne, kroz svoj nauk, čut će se po svem svijetu”. Nakon završetka filozofskog obrazovanja postavljen je za pomoćnog profesora u Koelnu, gdje su mu dali da poučava Stari zavjet. Tu je napisao i svoja prva djela. Toma se 1252. vraća u Pariz kako bi završio teološko obrazovanje. I tu je poučavao studente. U Parizu je ostao do 1259., poučavajući i pišući. U tom razdoblju pisao je i svoje najpoznatije djelo “Summu protiv pogana”. Nakon Pariza, poučava u Napulju te u Orvietu i završava svoju “Summu”. Poslije je pozvan u Rim kao papin teolog i poučavati na dominikanskom studiju. U tom je razdoblju napisao svoju čuvenu “Summu theologiae”. Nastavlja pučavati i pisati, a 1268. vraća se u Pariz, u kojem ostaje do 1272. Dominikanci su mu potom ponudili da osnuje sveučilište gdje god želi i da ga popuni predavačima kojima želi. Odabrao je Napulj. Dok je jednom u Napulju molio pred križem u crkvi, vidjeli su ga da levitira. Za vrijeme toga iskustva, Krist ga je navodno upitao što želi od njega kao nagradu za to što je tako dobro pisao o Njemu. Toma je odgovorio: “Samo Tebe, Gospodine”. To ga je iskustvo toliko potreslo da se uopće nije mogao vratiti svojim dotadašnjim dužnostima, ali Toma je odbijao reći što. Samo je rekao da mu se sada sve što je napisao čini poput slame. U svibnju 1274, dok je putovao na koncil u Lyon, udario je glavom o granu nekog drveta. Malo se oporavivši, nastavio je put, ali je umro u cistercitskoj opatiji Fossanova 7. ožujka 1274. Pokopan je u Toulouseu u Francuskoj. Svetim ga je proglasio papa Ivan XXII. 1323. godine. Spomen mu se slavi na današnji dan jer su mu relikvije tada prenesene u Toulouse. Papa Pio V. proglasio ga je naučiteljem Crkve. U ikonografiji ga prikazuju kao dominikanskog redovnika, često je uz njega vol, a u ruci mu knjiga. Zaštitnik je studenata i sveučilišta.

Kontaktirajte nas

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja