O, koliko si me ljubio Isuse! Postao si čovjekom, u krhkosti objavljujući snagu. Utjelovio si se, u tijelu spajajući vremenitost i vječnost – da bi me susreo, u najljepšemu susretu ljudskosti. Radi mene si upoznao muku i umor, strah i tjeskobu. Za mene si primio pogrdu, nerazumijevanje, trpljenje.

Radi mene si umro na križu. Od mene si preuzeo čavle, a darovao mi oproštenje. Od mene si preuzeo trnje, a darovao mi nadu. Od mene si preuzeo uvrjede, a darovao mi razumijevanje i milosrđe. Od mene si preuzeo nasilnost, a darovao mi svoju dobrotu.

Isuse, ne znam te ljubiti kao što ti mene ljubiš…

Od mene si preuzeo ravnodušnost, a darovao mi svoju nježnost. Od mene si preuzeo nepravednost, a darovao mi spokoj i radost. Od mene si preuzeo umiranje, a darovao mi život. Od mene si preuzeo grijeh, a darovao mi slobodu i nedužnost.

Toliko si me ljubio, Isuse, a ja sam se udaljavao od tebe, drugdje tražeći sreću… Sada razumijem da beskonačnu ljubav koju sam tražio mogu pronaći samo u tvome srcu i u tvome pogledu. Isuse, ne znam te ljubiti kao što ti mene ljubiš, ali ti želim prinijeti cijelo svoje biće, ono što jesam.

Prinosim ti svoju grješnost…

Prinosim ti svoju čežnju da mi budeš blizu, svoje snove o sreći i o nesputanosti; prinosim ti svoju krhkost i svoju dvoličnost; prinosim ti svoju grješnost poput kruha i vina koje ti na oltaru preobražavaš u svoje tijelo i krv.

Preveo i prilagodio: zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško / Izvor: Župe Kuzminec i Imbriovec