Jeste li ikad pomislili da samo onaj tko je nesiguran i nesretan, ima potrebu izrugivati druge; da samo onaj tko se osjeća lišen istinskih stvaralačkih nadahnuća ima potrebu sve svoditi na prizemno i isprazno; da samo onaj tko nema snage za dobru riječ nastoji druge potaknuti na grubu riječ; da samo onaj tko u sebi nema uspravnosti ima potrebu obezvrjeđivati druge; da se samo onaj tko nije iskusio ljepotu i snagu blagosti, odlučuje za razornu moć nasilja i okrutnosti; da samo onaj u kome nema volje za vrijednosti ne može podnijeti one koji su vjerni prepoznatim životnim vrijednostima?

Ako je srce onog tko stoji vama nasuprot otvrdnulo, ne dopustite da otvrdne i vaše. Ako svijet oko vas sve nastoji usmjeriti protiv Evanđelja, vi budite uz njega.

Vi budite evanđeoski ljudi. Vi budite Evanđelje!

Ne dopustite da vas itko utjera u otužne spirale besmislenosti i ispraznosti, u razorne spirale ravnodušnosti i okrutnosti, nadmetanja i podmetanja. I kad se suočite s besmislom, kad mu se suprotstavljate, učinite to s ljubavlju.

Na bezumne riječi ne odgovarajte bezdušnim riječima, nego s riječima punima duše koja ne odustaje.

I molite, molite da uvijek i u svemu imate snage biti ljudi. I molite, molite za one koji za to nemaju snage. I molite, molite za sebe da budete otvoreni nadahnućima Duha Svetoga, da vam srce bude evanđeosko, da bude mudro i dosjetljivo.

Molite da u svemu, i unatoč svemu, u svakome prepoznate Božje dijete. I da nikada ni u kome – ni u sebi ni u drugima – ne pogazite dostojanstvo djece Božje. A kad vidite da drugi gaze dostojanstvo djece Božje, nemojte stajati po strani. Izložite se smjerno, ali smiono.

Ali nemojte nikada u Božje ime poći protiv čovjeka. Nemojte, da ne biste krenuli protiv Boga. Gradite Božje kraljevstvo uvijek. Gradite ga i kad to nitko ne primjećuje.

Jer – vjerujte – Božje kraljevstvo raste i u onima koji mu se suprotstavljaju.