Od 28 članica Europske unije, njih 9 još nije pristupilo eurozoni. Među njima su samo dvije zemlje ispunile kriterije za ulazak – to su Hrvatska i Bugarska, dok pak Švedska, Poljska i Češka koče svoj ulazak zato što je u njihovim vladama prisutna puna svijest da eurozona nije izgrađen okvir koji bi trebao biti njima na korist, rekao je Ribić.

Primijetio je kako u Europskoj uniji i eurozoni ne postoji solidarnost. Tu svatko gleda svoja posla, osim Hrvatske u kojoj nije bilo debate po tome pitanju koje je važno za nacionalni opstanak i budućnost hrvatske države.

Jurčić se osvrnuo na dosadašnje korake koje je naša država poduzimala, i na njihove posljedice. Spomenuo je nespreman ulazak u Svjetsku trgovinsku organizaciju koji je rezultirao smanjenjem izvoza, propašću firmi, porastom nezaposlenosti. Isto se dogodilo i kod ulaska u Europsku uniju, za koju nismo bili spremni ni gospodarski, ni politički a ni društveno.

“Sada se pripremamo za euro od kojeg Hrvatska neće imati koristi, jer nije pripremljena za euro u ovom trenutku”, istaknuo je pojašnjavajući da je novac slika jednoga gospodarstva, u ovom slučaju njemačkog, a ne hrvatskog. Stoga, hrvatsko gospodarstvo neće imati koristi od eura, i plaće neće porasti.

Nadalje je istaknuo da Hrvatska u suštini ima euro, jer od 1993. – 1994. godine ima fiksnu valutu vezanu uz marku, odnosno euro, ima deviznu klauzulu i financiranje države iz inozemstva. “Ovo su tri greške, to je potpuno obrnuto od onoga kako je nastao novac. Vlastiti novac je nastao da financira vlastito gospodarstvo i društvo, a mi smo s osamostaljivanjem ponosno uveli kunu i oduzeli smo joj sve funkcije novca. Tako da zapravo mi nevidljivo imamo euro, koji radi preko 90% funkcija. Posljedica toga je naša današnja ekonomska situacija, koja je blokirala gospodarski i politički razvoj”, rekao je Jurčić.

Obojica sugovornika su se složila da uvođenjem eura Hrvatska gubi nadzor nad monetarnom politikom. A kada se jednom uđe u euro onda je jako težak izlazak van, i u trenucima krize kada bi dobro došla domaća valuta, država nema prostora za manevriranje i vođenje samostalne ekonomske politike, što je pokazao i primjer Grčke.

Posljedice iseljavanja i drugih problema koje Hrvatska ima su nepripremljen ulazak u Europsku uniji i liberalizaciju tržišta radne snage, odustajanje od korištenja vlastite valute da bi se zadržala vanjska konkurentnost.

Odgovarajući na upit zašto bogatije zemlje, poput Švedske, odugovlače ulazak u eurozonu Jurčić je rekao da političari donose odluke, više manje, vođeni populizmom – proglase nešto svetim ciljem, i onda ostvaruju taj cilj.

“Ono što je problem Hrvatske je da ona propada od onoga trenutka kada je politika prekinula vezu sa znanošću. Znači, jedan ministar ne mora znati, ali iza sebe mora imati institucije koje se s time profesionalno bave, u ovom slučaju monetarnom unijom, koji to proučavaju bez ikakvih osobnih interesa već zbog znanstvenih argumenata i dokaza i mogu dati vladi određena rješenja. A, takvih analiza u Hrvatskoj nema – nemamo jednu znanstvenu i stručnu pripremu tako velikih akcija kao što je uvođenje eura”, istaknuo je Jurčić.

Zaključno je Ribić istaknuo da Hrvatska ne treba srljati u monetarnu uniju, nego biti mudri i čekati razvoj situacije.