Svetište Majke Božje Bistričke zauzima posebno mjesto među svim hrvatskim marijanskim svetištima. Smješteno je na brežuljcima Hrvatskoga zagorja, u naselju Marija Bistrica u koje već stoljećima hodočaste vjernici iz svih krajeva Lijepe naše i inozemstva. Bistričko svetište također je i vrelo utjehe jer pruža gotovo neprestanu priliku za sakrament pokore.

Kako vojna opasnost nije prolazila, 1650. kip je zazidan u prozor iza glavnog oltara. Nakon godina zaborava na kip u Bistrici dolazi do neshvaćenog Marijina ukazanja.

U našem najznamenitijem svetištu štuje se čudotvorni kip Majke Božje s Djetetom u naručju. Godine 1545. samo nekoliko kilometara od mjesta današnjeg svetišta odvila se bitka protiv osmanlijskih napadača, a tadašnji bistrički župnik u strahu je premjestio kip iz obližnje kapele na Vinskom vrhu i župnu crkvu i zakopao ga. Kako vojna opasnost nije prolazila, 1650. kip je zazidan u prozor iza glavnog oltara. Nakon godina zaborava na kip u Bistrici dolazi do neshvaćenog Marijina ukazanja. Naime, za vrijeme mise propovjedaonici je pristupila lijepa žena obučena u modru odjeću te je zamolila župnika da zajedno s narodom moli da joj se vrati vid. S obzirom na to da su njezine oči bile zdrave vjernici su bili prilično zbunjeni onime što je govorila. Nakon dugo vremena shvatilo se da je to bila Djevičina molba za pronalaženjem Njezina kipa. Kip je konačno pronađen 15. srpnja 1684., a već sutradan dogodilo se i prvo čudo. U crkvi je prohodala uzeta djevojčica, a glas o ovom ozdravljenju proširio se diljem tadašnje Habsburške Monarhije. Čudotvorni kip koji je napravio pučki majstor 1500.godine, postao je simbol ovoga Svetišta, a pred njim su se stala događati brojna čudesa i uslišanja molitava, te je do 1786. godine zabilježeno 1106 čudesnih događaja.

Hrvatski je narod 1935. godine iz ljubavi prema Gospi okrunio svoju Kraljicu. Nadbiskup zagrebački Antun Bauer svečanim obredom okrunio je Majku Božju i Djetešce Isusa krunom po uzoru na krune hrvatskih vladara.

Razdoblje nakon završetka Drugog svjetskog rata obilježio je sukob komunističke vlasti prema radovima i proširivanju svetišta. Komunistička vlast krenula je u otvoreni obračun s Crkvom oduzimajući joj imovinu, sprječavajući vjerski odgoj mladih i tisak, a sve pod krinkom bezbožnog napretka. Hodočasnici, iako zlostavljani, nikad nisu prestali pohoditi svetište.

Nacionalni euharistijski kongres(NEK) na kojem se 1984. okupilo oko 500 000 vjernika vidljivi je znak trajno neraskidive veze hrvatskog naroda i Katoličke Crkve. Stvaranjem samostalne Hrvatske svetište se moglo slobodno razvijati te dolazi do nove obnove i uređenja. Papa sv. Ivan Pavao II. 1998. posjetio je Mariju Bistricu i pred više stotina tisuća lljudi, slugu Božjega, kardinala Alojzija Stepinca, nazvavši ga bedemom vjere u Hrvata, proglasio blaženim!

Majko Božja Bistrička, moli za nas!