U srpnju 1935. g. na Mariji Bistrici dogodio se važan događaj za povijest Crkve u Hrvatskoj, ali i za cjelokupni hrvatski narod. U jubilejskom slavlju 250. obljetnice drugoga našašća bistričkoga kipa, na glavu Majke Božje i Maloga Isusa zagrebački nadbiskup Antun Bauer i koadjutor Stepinac položili su krune Kraljevine Hrvatske. Koja je bila poruka toga čina?

Hrvatski narod s posebnim žarom štuje lik Majke Božje i odavna je s ljubavlju naziva Kraljicom Hrvata.

Srce bistričkog svetišta je zavjetni kip Majke Božje Bistričke koji se datira na sam kraj 15. stoljeća. Kip pripada nizu crnih Madona, premda je pri restauraciji otkriveno da njegova tamna boja nije izvorna. Kasnogotički drveni kip bistričke Bogorodice, rad pučkog majstora, nema veliku umjetničku vrijednost, ali je nemjerljivo njegovo vjersko i nacionalno značenje.

Selidba kipa, njegovo skrivanje i dva našašća budila su vjeru u njegovu čudotvornu moć. Bistrička Gospa bila je tješiteljica kršćana za vrijeme turskih opasnosti, pomoćnica u Prvom i Drugom svjetskom ratu i u Domovinskom ratu.