U HKR-ovoj emisiji "Novi valovi dobrote" urednice i voditeljice Katarine Varenice u ponedjeljak 28. lipnja gostovala je profesorica u miru, teatrologinja i kazališna kritičarka Sanja Nikčević. Povod razgovoru je nedavno otvorenje knjižare "Citadela libri" te istoimene izdavačke kuće koja objavljuje samo ona djela koja afirmiraju temeljne ljudske vrijednosti.
Izdavačku kuću i knjižaru “Citadela libri” Nikčević je, kako je istaknula, pokrenula iz frustracije, no ipak je iz svega toga izašlo nešto dobro. “Suvremena umjetnost je postala mračna. Ja, koja sam ovisnik o kazalištu, sam htjela pobjeći iz kazališta. No, onda sam shvatila… Zašto bih bježala, moram se boriti za ono što volim”, rekla je Nikčević, ističući da je sadašnji kanon uzak, kritičan i izbezumljen.
Umjetnosti je potrebno ono što je dobro, lijepo i sveto, poručila je Nikčević. “Vjerujem da se u Europi uvijek sve ostvarivalo kroz grčke akademije i male izdavačke kuće. Mali krug ljudi koji vjeruje u nešto – to pokreće”, rekla je, ističući da je njezin cilj objavljivati knjige koje su važne za svijet, a ne ono koje će se lako prodati.
Nikčević je, kako sama kaže, radikalna osoba – ono što voli, za time i gine. “Ono što mislim, to jasno i kažem. Kod mene nema dvoznačnosti. Jasno je što volim i što ne volim. Ima puno ljudi koji s ne slažu sa mnom, ali ima i onih koji se slažu”, rekla je Nikčević.
Koncept i misija njezine izdavačke kuće i knjižare se jasno vidi. “Kada izložimo naše naslove u knjižari onda to izgleda kao citadela libri – tvrđava knjiga. Stvorili smo to mjesto kao malu tvrđavu knjiga koja afirmira mira dobro, lijepio i sveto u umjetnosti”, istaknula je.
Nakon više od 15 godina rada kada sveučilišna profesorica, teško je bilo otići u mirovinu, istaknula je Nikčević. “Bilo mi je teško jer sam to željela cijeli život. Ima jako puno profesora koji imaju svoje specijalizirane izdavačke kuće. To nije sukob interesa, no ja to nisam mogla. Ovo nije samo izdavačka kuća koja objeljuje knjige vezane uz moj posao, ovo je misija. Naprosto nemam snage za sve. Ovo je vrlo ozbiljna misija i bila mi je nužna sloboda”, rekla je Nikčević, ističući da joj u toj misiji pomaže sin Oliver.
Imamo pravo na dobro, lijepo i sveto u umjetnosti!
Izdavačka kuća “Citadela libri” izdala je i knjigu “Istina i laži o kanonu ili kako smo zbog svjetonazora izgubili pravo na lijepo/dobro/sveto u umjetnosti”. To je, kaže Nikčević, manifest cijele naše misije, čija je autorica upravo Nikčević.
“Moj sin je smatrao da s tom knjigom moram započeti. No, ja nisam bila spremna. Govorila sam o sadržaju te knjige javno i pisala za mnoge medije. Tako sam provjeravala tu tezu. Provjeravala sam to što govorim na raznim razinama kako bi se meni to u glavi posložilo do kraja. Tek kada sam si posložila neke teze u glavi, mogla sam izaći s tom knjigom”, istaknula je Nikčević.
Cijela ideja o pokretanju izdavačke kuće počela je prije tri godine, no 2020. objavljena je prva knjiga “Prebivao je među nama” Rajmunda Kuparea. Baš tada cijeli je svijet upao u koronakrizu. “Korona nam je i odmogla i pomogla. U toj smo godini objavili još tri knjige i moju knjigu ‘Istina i laži o kanonu ili kako smo zbog svjetonazora izgubili pravo na lijepo/dobro/sveto u umjetnosti’. Korona nam je otvorila prostor za to”, istaknula je Nikčević.
Ističući da cijeli život zagovora ono što voli i da se povremeno pobuni protiv onoga što ne voli, Nikčević je rekla da nije problem u trendovima, već u kanonu.
“Kada sam počela proučavati epohe, shvatila sam da nije problem u trendovima. Mi poznajemo niz epoha i učimo paradigmatska djela svake epohe. To se zove kanon i svi ga poznajemo. Mi učimo europski kanon. No, postoje tri netočne hipoteze vezane uz kanon: jedna je da je on ‘oduvijek i zauvijek’, druga da je nastao prema imanentnim kriterijima, tj. prema kvaliteti koju su procijenili stručnjaci te treća da postoji nešto što se evolucija žanrova”, pojasnila je Nikčević, ističući da kanon nije oduvijek, već da svaka epoha ima svoj kanon.
Nakon 1945. u Europi je, pojasnila je Nikčević, kršćanski svjetonazor zamijenjen sekularističkim svjetonazorom. Dogodio se rez, rekla je Nikčević.
“Priroda, evolucija društva, demokracija i razvoj, pojedinac i sloboda – to su kategorije i vrijednosti novoga svjetonazora. Slika svijeta je ateistička. Umjetnost pisana krajem 19. i početkom 20. stoljeća rušila je kršćansku hijerarhiju. U kršćanskoj hijerarhiji odnos prema svijetu je Božji naum. Taj svijet je stabilan, on postoji jer ga je Bog želio. U njemu je Krist predstavnik, a ljubav je najveća vrijednost”, rekla je Nikčević, ističući da danas teme poput ljubavi, poslušnosti i služenja nisu tema modernističke literature.
Ako ništa ne afirmiraš, nego samo kritiziraš, dolaziš u slijepu ulicu!
Naš problem nisu trendovi, nego kanon, rekla je, između ostaloga, Nikčević. “Nakon 1945. u središte dolazi kritika društva koja promovira pobunu i razaranje. U početku je to bilo dobro, no nakon 75 godina smo došli u slijepu ulicu. Ako ništa ne afirmiraš, nego samo kritiziraš, dolaziš u slijepu ulicu. Umjetnost ne može funkcionirati bez afirmacije”, rekla je Sanja Nikčević, ističući da afirmirati znači pokazati da ovaj svijet ima smisla.
Želite li u umjetnosti, napose u kazalištu, pronaći dobro, lijepo i sveto – pravo mjesto je knjižara i izdavačka kuća “Citadela libri” u središtu Zagreba koja ponovno kreće s danima otvorenih vrata. Više informacija možete pronaći na mrežnoj stranici Citadela libri.