P. Janez Strašek

P. Janez Strašek, lazarist, rodom iz Slovenije, bio je župnik Svetica od 8. rujna 1946. U susjedom Ozlju komunisti su ubili župnika dr. Matiju Kranjčića te je p. Janez od 4. prosinca 1946. upravljao i župom Ozalj. Kao dobar pastir povjerenih mu župa pozivao je narod na život u kršćanskom braku te da i dalje, usprkos teškim vremenima, krste i odgajaju svoju djecu u vjeri.

Na Cvjetnicu, 30. travnja 1947., p. Janez je najprije blagoslovio maslinove grančice i proslavio misu s vjernicima u Ozlju te se potom zaputio u Svetice gdje je namjeravao s vjernicima Svetica proslaviti Nedjelju Muke Gospodnje. Išao je pješice putem kroz šumu. Dvojica braće, mladih članova Partije iz obližnjeg sela, dočekala su ga te ga je najprije jedan upucao u glavu lovačkom puškom, a kako p. Janez nije odmah preminuo, drugi ga je brat dotukao kolcem. Bacili su ga u grmlje nedaleko od puta i pokrili lišćem i granama.

Svjedočanstvo ubojica sačuvano je u izvješću poslanom iz Karlovca Centralnom komitetu KP u Zagreb. Za smrt p. Janeza nisu odgovarali, čak nisu bili ni optuženi. Kriv je bio samo p. Janez – jer je bio Kristov svećenik.

P. Janez je pokopan na mjesnom groblju u Sveticama (nedaleko samostana). Putem kojim je p. Janez prolazio iz Ozlja do Svetica postavljene su postaje križnog puta, a na Cvjetnicu svake godine mnoštvo vjernika iz Ozlja hodočasti na Svetice u pobožnosti Križnog puta. Mržnja je dovela na ovaj put ubojice p. Janeza, a mnoštvo hodočasnika svake godine na ovaj isti put vodi nešto daleko veće i jače – ljubav.

Prema riječima p. Marka Glogovića, župnika Župe Rođenja BDM u Sveticama kod Ozlja, proučavajući mnoge dokumente Komunističke partije iz toga doba koje su uspjeli vrlo se jasno piše da su p. Janeza dugo vremena špijunirali agenti iz Komunističke partije.

“Najviše su mu zamjerali što je govorio kako će mladići koji se ne žene i ulaze u divlji brak odgovarati pred Bogom. Govorio je da žene koje krste djecu kod matičara da je to divlji krst, i s propovjedaonice je upozoravao narod da zašto ne idu u crkvu i ne mole se Bogu. Zanimljivo je da su te rečenice bile presudne za odluku o njegovoj smrti. Možemo reći da je mučenik zbog toga što se javno, jasno, bez kompromisa u ta vrlo teška vremena znajući što se događa okolo i što mu možda i prijeti, odvažio govoriti istinu i govorio ju je s ljubavlju.”

P. Marko Glogović je istaknuo kako su dali naglasak na tome da je p. Janez dao svoj život zbog tih svojih riječi o dostojanstvu zaručništva, ženidbe i krštenja, dakle sakramentalnog života.

“Meni je vrlo drago da u Svetice dolaze koji oni imaju problema prije braka, u hodanju, i u braku. Mnogi parovi dolaze iz Slovenije i Hrvatske pomoliti se na njegovom grobu i tražiti da njegov zagovor pred Bogom pomogne u takvim nevoljama.”

Kako je istaknuo p. Glogović, splet različitih okolnosti i Božjeg djelovanja dovela su ga da dođe na župu u Sveticama.

“Kao što je poznato, djelujem u misiji rada za nerođene i radim na izgradnji civilizaciji života. Imamo tu čast i veliku milost da ćemo imati jednog svećenika na putu proglašenja svetosti koji je vezan uz to što mi pavlini činimo u apostolatu za život. Mi smo zapravo 1999. u svojim pravilnicima zapisali tri nakane za molitvu. Prva je za obranu nerođene djece, drugia za prestanak bogopsovke u Hrvatskoj, a treći postulat je molitva za svećenike. To se odnosi i na slučaj p. Janeza putem kojeg se ponovno daje naglasak molitvi za svećenike. Potrebna nam je molitva kako bi se suočili sa svojim zvanjem i djelovanjem.”

Prema riječima p. Marka Glogovića, njegov osobni put prema svećenicima mučenicima počeo je kad je bio kapelan u župi Sveti Petar u Šumi.

“Ondje sam se upoznao s blaženim Miroslavom Bulešićem kod kojega sam vrlo često hodočastio. Jedan stari svećenik, Bulešićev kolega, dao mi je komadić njegove krvave kragne u trenutku kad je bio onako okrutno ubijen u Lanišću. Dao mi je tu jednu relikvijicu koju uvijek nosim uz sebe. Kasnije sam doznao i puno toga o pavlinskim i remetskim mučenicima.”