Moja sestra je rastavljena i već godinama živi u vezi s također rastavljenom osobom i sada je trudna. Uslijed malih komplikacija u trudnoći ne smije sagriješiti. Smijem li ju potaknuti na ispovijed i primanje pričesti? Molit ću se za nju da u to vrijeme do poroda i fizičke nemogućnosti ne sagriješi bludno. Treba roditi u devetom mjesecu što je dosta vremena da se njezino srce okrene Gospodinu. Inače je stalno potičem da traži poništenje sakramenta ženidbe iz prvoga braka te joj nastojim osvijestiti da ovo sada živi u grijehu i da to nije nikako dobro.

U ovome pitanju vidi se i više nekakvih potpitanja, ali u nijednom dijelu ovoga pitanja ne vidi se da je u ovome trenutku prekinuta ta  izvanbračna veza u kojoj se sestra naše slušateljice nalazi. Dakle, dokle god živi takvim načinom života ona živi u trajnom grijehu i ne može pristupiti sakramentu ispovijedi. Brak nije samo spolnost ono što se nekako izvlači generalno iz ovoga pitanja, nego je predanje i svakodnevni život. Kanonsko pravo naglašava da je to zajedništvo krova, stola i postelje. Ima tri dimenzije svojeg zajedništva. Veseli me dar života nešto što je najdragocjenije što u životu imamo. Međutim, život u izvanbračnoj zajednici nakon rastave je nešto što je u trajnom grijehu i zato ne može pristupati sakramentima. Potičem da ukoliko postoje teški razlozi da se pokrene postupak pred Crkvenim sudom poništenja prve ženidbe, ako postoje uistinu temelji za to.

Muči me crkveni zakon koji rastavljenima, a ranije crkveno vjenčanima i koji su sada u civilnom braku ne dopušta pričest. Zašto?

Upravo radi toga obećanja kojeg su dali na svom vjenčanju. Crkva ženidbu ubraja u sakramente koje je ustanovio Isus Krist i upravo drži do svetosti ženidbe i smatra da  je to po Božjem naravnom zakonu poseban način života i na osobit način od Boga blagoslovljen u zajedništvu i milosti koje supružnici daju jedno drugome. Kada mi iščupamo to iz same srži što nam ostaje od same ženidbe? To nije nikakav ugovor po kojem će se dijeliti stečena prava ili izgubljene povlastice, nego je to blagoslovljen način života kojeg ne možemo nadomjestiti nekim drugim oblicima. S obzirom da nas to obećanje vezuje do naše smrti ili smrti našeg supružnika da bi bili slobodni za davanje svoje privole drugoj osobi. To je tradicija crkve koja drži do svetosti ženidbe. To je specifikum nas Katolika. Svetost ženidbe se upravo očituje u međusobnom vezu koji je nerazrješiv kako nas uči Katolička Crkva. Crkva nikoga ne prisiljava da živi zlostavljan ili u drugim okolnostima i nemogućnostima normalnog funkcioniranja, ali tada preporuča razdvojenost kao takvu. Problem nastaje onda kada se oformi izvanbračna ili druga bračna zajednica koja je regulirana civilnim zakonom.

Može li razvedena osoba biti krizmana kuma? Crkveno sam vjenčana, a rastavljena sam kod matičara.

Može. Rastavljena osoba govoreći po civilnom zakonu može kumovat ukoliko ne živi u drugoj ženidbenoj vezi ili izvanbračnoj zajednici koja ima svoje trajno obilježje. Iz razloga što se ta osoba može redovito ispovijedati i primati pričest. Ta osoba može jako primjereno i svojim svjedočanstvom živjeti vlastitu vjeru i zato može duhovno svjedočiti za nekoga. Možemo reći da ako te osobe žive svoj vjernički život su osobe koje su pogodne za kumstvo i nema nikakvih zapreka. Zapreka nastaje kada se uđe u neku novu ženidbenu vezu.

Cijelu emisiju “Halo, velečasni!” možete poslušati ovdje: