Mjesec svibanj je u Hrvatskoj u znaku lokalnih izbora za predstavnike političke vlasti na onim najnižim, svima nama najbližim razinama: općine, grada, županije. Birat ćemo ljude koji bi u iduće četiri godine trebali biti naši predstavnici na mjestima gdje se odlučuje o važnim stvarima za život svakoga od nas. Riječ je o iznimno važnom događaju izbora kojemu s pravom civilni mediji posvećuju veliku pozornost. Postavlja se opravdano pitanje: treba li, može li i, konačno, smije li vjerska zajednica, predstavnici Crkve, svojim vjernicima govoriti o izborima? Ili je to pitanje kao političko pitanje izvan nadležnosti vjerske zajednice?!

Da, svaka vjerska zajednica pa tako i Katolička Crkva, ima pravo iznositi svoje mišljenje o različitim pitanjima društvenoga života, pa tako i o izborima. Međutim, predstavnici vjerske zajednice to ne čine kao političari, politolozi, sociolozi i uopće javni djelatnici. Oni to čine na ‘drukčiji način’ od onoga uobičajenoga u civilnom sektoru. To znači da propovjedaonica ne može biti ‘politička govornica’, vjerski mediji ne mogu izvještavati na isti način kao i civilni, poruke crkvenih službenika ne mogu imati isti ton i upotrebljavati isti rječnik kao i politički predstavnici…

Sve što se događa u jednom društvu odnosi se i na članove toga društva koji su vjernici, kao i na vjerske zajednice u cjelini. Ali vjernici ne očekuju da njihov župnik govori kao lokalni političar.

Crkva ima i pravo i dužnost govoriti i o politici…

Ne samo da se smije u crkvenim zajednicama i crkvenim medijima govoriti o predstojećim izborima i uopće o važnim stvarima za društveno – politički život u Hrvatskoj, nego je to i dužnost predstavnika vjerskih zajednica jer njihovi članovi od njih to s pravom očekuju. Naime, sve što se događa u jednom društvu odnosi se i na članove toga društva koji su vjernici, kao i na vjerske zajednice u cjelini. Ali vjernici ne očekuju da njihov župnik govori kao lokalni političar, da ja kao teolog govorim kao politolog ili sociolog, da biskup govori kao političar u Saboru… Vjernici su “gladni” drukčijeg govora o bitnim stvarima koje ih muče u hrvatskom društvu. Od crkvenih službenika očekuju crkveno – teološki govor o zbivanjima u društvu, u gospodarstvu također, o svemu onome što se oko nas događa.

I tu dolazimo, držim, do bitnog i najvažnijeg: Ne treba se zamarati različitim pokušajima pojedinaca i marginaliziranih skupina u društvu kojima je cilj vjeru i sve ono što je vjersko u svakodnevnom životu izbaciti iz javnoga života i ograničiti na isključivo privatno područje. To previše podsjeća na prošla vremena u kojima se vjerničko uvjerenje tjeralo iz javnosti. A to znači da se religiozno trebalo ostaviti kod kuće. A od vjernika se očekivalo i tražilo da u tolikim pitanjima u javnom životu bude jednostavno “neutralan”.

…ali isključivo socijalnim govorom Crkve

Crkveni predstavnici, i općenito Crkva, mogu i trebaju govoriti o svemu onome što se zbiva u društvu, pa tako i o predstojećim lokalnim izborima. Ali crkveni predstavnici trebaju govoriti socijalnim govorom Crkve čiji način i sadržaj pronalazimo u socijalnom nauku Crkve, u socijalnim dokumentima Katoličke Crkve.

Naša je zadaća oblikovati takav socijalni govor koji će biti uvjerljiv, vjerodostojan i prihvatljiv svim ljudima dobre volje u Hrvatskoj

Riječ je, naime, o socijalnom govoru Crkve koji se razlikuje od društveno – političkoga govora, a pogađa u bit problema i načina života svakoga od nas i cijele zajednice. Takvim socijalnim govorom o zbivanjima u današnjem svijetu govori papa Franjo. Takvim socijalnim govorom govorili su i njegovi prethodnici, a svima nama dragi, sveti Ivan Pavao II. i papa Benedikt XVI, kao i blagopokojni kardinal Franjo Kuharić koji je prije 30 godina, davne 1991. godine, 15. svibnja u Zagrebu ukazao na to da socijalni nauk Crkve može u hrvatskom društvu biti instrument evangelizacije i, što je iznimno važno, davati usmjerenja za rješavanje društvenih pitanja. Naša je zadaća oblikovati takav socijalni govor koji će biti uvjerljiv, vjerodostojan i prihvatljiv svim ljudima dobre volje u Hrvatskoj.

Samo takvim socijalnim govorom Crkva u Hrvatskoj može postati “savjest društva”. Upravo na to nas je u vrijeme pohoda Hrvatskoj, 5. lipnja 2011. godine u zagrebačkoj katedrali, pozvao papa Benedikt XVI. “Ljubljena Crkvo u Hrvatskoj, preuzmi ponizno i smjelo zadaću da budeš moralna savjest društva, ‘sol zemlje’ i ‘svjetlo svijeta’. Budi uvijek vjerna Kristu i njegovu evanđelju, u društvu koje nastoji relativizirati i sekularizirati sve slojeve društva. Budi boravište radosti u vjeri i nadi”.

Mons. prof. dr. sc. Stjepan Baloban, pročelnik Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve HBK i profesor socijalnog nauka Crkve i moralne teologije na KBF-u Sveučilišta u Zagrebu.