O ljubavi na rubu života i smrti u svjetlu liturgijskih čitanja 4. nedjelje kroz godinu, promišlja o. Arkadiusz Krasicki, CSSp, donedavni studentski kapelan u Osijeku koji sada predaje biblijske predmete na Teološko-katehetskom odjelu Sveučilišta u Zadru.

Jeste li ikada bili dovedeni do granica mogućnosti, ruba živaca? Ne samo to! Nego, još gore, učinili su to vaši najbliži. Jeste li se ikad našli u takvoj situaciji? Ako jeste, onda ću vam se obratiti. Ako niste, zanemarite ove riječi. No, primite prije svega Radosnu vijest.

Moguće da je dan dobro započeo. Svi su bili oduševljeni. Isus je došao u Nazaret, u svoj zavičaj. Tu je bio odgojen. Nazaret je bilo malo mjesto kao što su šorovi ili zaseoci po našim mjestima. Uglavnom, svatko poznaje svakoga. Svi smo ponosni na svoja mjesta. Tako i Isus. Sve najbolje možete se nadati od svojih sumještana i rođaka jer je kod kuće najbolje, bar bi tako trebalo biti…

No, sve je pošlo po zlu. Toga dana Isus je mogao izgubiti život. Uvijek se nađe razlog da nas netko počne prezirati. Dovoljno će biti kako smo odjeveni, način ponašanja, govor, osmijeh, pogled, boja kose ili boja glasa. Isus koji je činio čudesa se odjednom Nazarećanima prestao sviđati. Zasmetale su im njegove riječi. Što je morao osjećati Isus u svom srcu u trenutku odbačenosti, tada kada je bio odguran i odveden na rub života i smrti. Tu je bila provalija. Pretpostavlja se kako se to mjesto i danas nalazi pokraj nazaretske sinagoge. Isusa su prognali iz sinagoge sa psovkom na ustima i kamenjem u ruci njegovi najbliži: susjedi, prijatelji, ljudi iz okolnih kuća koji su ga susretali svaki dan. Kad bismo mogli ući u tom trenutku u Isusovo srce i osjetiti tu veliku bol. Što je u tom trenutku moralo osjećati Isusovo srce?

Možete li se i vi prepoznati u takvoj situaciji, kada su vas vaši najbliži odveli na rub provalije, na rub života i smrti? Možda to su učinili: tvoj muž, tvoja žena, djeca, susjedi ili rođaci. Što si tada osjećao? Mržnju? Vratio si im psovku na psovku? Bacio si i ti kamen? Poželio si osvetu? Što si tada osjećao u svojem srcu? Možda si i ti u ekipi koja napada svoga najbližeg? Ja to ne znam! Mi nismo toliko nevini i čisti koliko je Isus. Ali, svakako je ova situacija velikim apsurdom da netko želi nekoga ubiti, samo zato što nije dobio ono što je tražio.

Zašto su Nazarećani htjeli ubiti Isusa? Oni su ga htjeli ubiti zbog propovijedanja o ljubavi! Što je izazvalo njihovu agresiju u sinagogi? Isus im je govorio o Bogu koji ljubi svakog čovjeka. Rekao im je da milost dolazi svakom čovjeku, a ne samo izabranima, ne samo Izraelu, nego i Sirijcu, i udovici iz Sarfate sidonske. U nazaretskoj sinagogi, u koju je Isus često svraćao kao mladić i odrastao čovjek, govorio je da Bog ljubi svakoga bez obzira na podrijetlo i da za Boga svatko je poseban i izabran. I upravo zbog tih riječi ljudi su ga htjeli ubiti.

Ti znaš što bi ti osjećao u takvim nepravednim trenutcima. A što se događalo u Isusovu srcu dok je stajao iznad provalije na rubu života i smrti odbačen od sviju? Evanđelist ne spominje ni jednom riječju da se netko našao tko bi pomogao Isusu. On je ostao sam! Imaš li to iskustvo? Što se događalo u Isusovom srcu? Sigurno velika bol zbog napetosti između ljubavi i odbačenosti. On je htio samo dobro. No, u Isusovom srcu odigrala se velika drama u kojoj je pobijedila ljubav. Da, Isus je stajao između života i smrti i ljubio ih je do kraja.

U hodu za Isusom naučimo od njega ljubiti, čak i tada kada stojimo iznad provalije, između života i smrti. Ljubimo i tada kada smo odbačeni i kad nam na usta dolaze psovke, a u šaci stišćemo kamen. Ljubimo i kada nas odbace i naši najbliži i kada nam kažu da nam ne daju više nikakvih šansi. Ljubimo i tada kada su nas oklevetali i prokleli. Isus se mogao povući od javnog djelovanja, ali to nije učinio. Nastavio je hod u ljubavi. Ono što je propovijedao to je i živio.

Čezni za ljubavlju jer ona sve pobjeđuje i uvijek ostaje ista.