Bibličar dr. Mario Cifrak, donedavni dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, uručio je Ivanu Kišiću diplomu magistra teologije i može se reći da je time početkom ožujka 2021. krenuo novim putem, ali za ovog mladog čovjeka u invalidskim kolicima jedna puno duža bitka se nastavlja.

fra Mario Cifrak i Ivan Kišić (Foto: facebook)

O tome ponešto i svjedoči na svojim stranicama na društvenim mrežama. U zadnjoj objavi – koju je naslovio „Dragi ljudi, ponovno trebam vašu pomoć” – tako je napisao:

Prije dvije godine sam tražio Vašu pomoć kako bih mogao započeti s robotskom neurorehabilitacijom u Poliknici Glavić. Znam da je cerebralna paraliza od koje bolujem, dijagnoza za cijeli život, no otkad sam započeo s liječenjem i intenzivnijim radom na sebi, ona je dobila jedno ‘ljepše i lakše lice’.

Hrvatska katolička mreža je zamolila ovog mladog Varaždinca da o svemu i posvjedoči. Pristao je. U prvom redu kaže kako u obavljanju svakodnevnih životnih aktivnosti, velikim dijelom ovisi o tuđoj pomoći.

„Unatoč tome, odlučio sam napustiti roditeljski dom u Varaždinu i otići studirati u Zagreb. Teologija je bila moj drugi studij, nakon završenog stručnog studija multimedije na Sveučilištu Sjever u rodnome Varaždinu. Uvijek su me zanimale humanističke znanosti, no nakon srednje škole, prevladao je strah od odlaska u drugi grad. Moji roditelji nisu mogli ni zamisliti pa sam upisao multimediju koja je bila samo nastavak mog srednjoškolskog obrazovanja.”

No tu nam je citirao sv. Augustina: „Nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi!“

Tako je i Ivanovo srce dugo bilo nemirno, studij u rodnome gradu nije ga u potpunosti ispunjavao. Istina, završio ga je, ali srce je žeđalo. S krajem studiranja, u njegovu župu je providonosno došao novi kapelan vlč. Tihomir Kosec koji je svake subote imao susrete za mlade.

„Na njima je moja vjera još više rasla. U međuvremenu sam saznao da zagrebački studenti s invaliditetom imaju svu potrebnu pomoć i podršku, u vidu 24-satne asistencije, prilagođenog kombija za prijevoz do fakulteta i medicinske sestre. I odluka je pala! Odlučio sam svoj život potpuno predati u ruke Onoga koji ga mi je i dao.”

„Upisao sam filozofsko-teološki studij na KBF-u u Zagrebu. Htio sam još više upoznati toga Gospodina koji me, kako kaže prorok Izaija: „U dlanove svoje urezao.“ Da, dan za danom, Gospodin me držao na svome dlanu, sve providio i proviđa. Poslao mi je predivne kolege i kolegice, moju braću sestre, da jedni druge podupiremo.”

Moram reći da moj studij nije bio samo u Vlaškoj 38, gdje se nalazi KBF; predmet moga studiranja, moj Gospodin bio je i jest uvijek uz mene

Zahvalan je na svom invaliditetu, kaže HKM-u. „Koliko god bilo teško, moje je stanje poput plodnog tla za duhovni rast. Imam te noge koje ne hodaju, to tijelo koje me ‘ne sluša’, ali ja sve to predam Gospodinu. Prislonim svoj križ uz Njegov i moj križ postaje najslađe breme koje mogu nositi.”

„Gospodin me kroz invaliditet blagoslovio, postupno je sve više otvarao i pripremao moje srce za toliku ljubav koju mi želi dati. Svakim danom poteškoće su bile sve manje, nasuprot svih blagoslova. I tako sam, na Božjem dlanu, došao do diplome iz teologije. Moram reći da moj studij nije bio samo u Vlaškoj 38, gdje se nalazi Fakultet, predmet moga studiranja, moj Gospodin bio je i jest uvijek uz mene” zaključio je Ivan Kišić uz jedno priznanje koje ga je i natjeralo na u uvodu spomenutu facebook objavu u kojoj traži pomoć dobrih ljudi:

„Za vrijeme studiranja, pomalo sam zanemario svoje fizičko zdravlje, zato sad, uz Božju i Vašu pomoć nastojim što više fizički napredovati, da ako je Gospodinova volja, jednog dana kad dobijem posao, budem što samostalniji, da olakšam sebi, ali i svima onima koje Gospodin stavlja na moj životni put.”

Naime, u procesu rehabilitacije HKM-ovog sugovornika od 2019. puno se toga promijenilo na bolje. Prošao je operaciju produljenja tetiva i uklanjanja kontraktura. Prije nije mogao ispružiti noge, bile su mu savijene pod 90 stupnjeva, a operacijom se povećao opseg pokreta i uspio je napraviti svoje prve korake uz pomoć uređaja Andago.

Prije par dana je bio na kontroli. Liječnika koji ga je operirao je rekao da bi se s još jednim operacijskim zahvatom stanje moglo dodatno poboljšati i da bi se opseg pokreta također povećao. I tu Ivan treba uistinu skromnu pomoć za nešto što je lako moguće i dohvatljivo, ali njemu ipak neostvarivo.

Zamolio je sve neka barem podijele njegovu objavu jer, kako je napisao, želi ponovno osjetiti kako je to kad stojiš na svojim nogama.

„Nesigurno i ne sa potpuno ravnim nogama, ali osjećaj je predivan. Želim ponovno to doživjeti, ako Bog da, sa još već većim opsegom pokreta. Želim biti još jedan korak bliže prema samostalnijem, lakšem i “vertikalnijem” životu.”

Detalji, kako možete pomoći, nalaze se na osobnom Facebook profilu ovog mladog teologa koji i korakom želi kročiti u život nakon nedavnog primanja diplome na KBF-u u Zagrebu.