U svijetu se svake godine 4. veljače obilježava Svjetski dan borbe protiv raka kao jedinstvena inicijativa za borbu protiv ove globalne epidemije. Tim se obilježavanjem nastoji podići svjesnost i znanje o raku i tražiti od vlada i pojedinaca u cijelom svijetu da poduzmu što učinkovitije mjere u borbi protiv raka.
Naime, osobama koje boluju od raka dovoljno je teško u svakodnevnom životu nositi se s bolešću, a kamoli da budu opterećeni komunikacijom.
Sa svojim stanjem duha bolesnici se moraju nositi od trenutka kad prvi put čuju da boluju od raka. Jedna od prvih reakcija na dijagnozu malignoma svakako je nevjerica, naglasila je u razgovoru za HKM glavna sestra Klinike za bolesti uha, nosa i grla i kirurgiju glave i vrata u Kbc Zagreb, Mirna Vrček.
“Čuti da se zloćudna bolest događa nekom drugome, pogotovo ako nam te osobe nisu poznate, prihvaća se kao realitet današnjeg vremena. No kada se radi o nama osobno, postajemo skloni negirati stanje te pribjegavati raznim alternativnim rješenjima u nadi da će bolest nestati. Neki reagiraju ljutnjom jer osjećaju da im se događa životna nepravda. Do sada su živjeli ispravno, a netko tko je živio neuredno nema takve posljedice. Ljutimo se tada i na druge i na Boga koji to dopušta.
Treća moguća reakcija pri spoznaji da bolujemo od zloćudne bolesti može biti nagodba. Čovjek je spreman napraviti radikalne promjene u stilu života , posebice u načinu prehrane, ostaviti loše navike kao što su pušenje , konzumacija alkohola i sl. Zauzvrat očekuje da će se vratiti zdravlje.
Većina ljudi ipak shvaća da je nužno prihvatiti realno stanje stvari te svu svoju energiju usmjeravaju na ozdravljenje ili barem poboljšanje svojih života. No, kod manjeg broja ljudi reakcija može biti snažnija i najčešće ju prepoznajemo kao depresiju i tjeskobu. Čak 25% oboljelih nakon dijagnoze malignoma razvija depresivne simptome, manje ili ozbiljnije. Depresija utječe na sveukupno zdravlje i može oslabiti sposobnost tijela da se bori protiv bolesti”, istaknula je naša sugovornica.
Kako bi razgovorom pomogli osobi koja boluje od raka Mirna Vrček preporuča da se ne spominje smrt bliže ili daljne rodbine koji su preminuli od raka jer to neće pridonijeti većoj dobrobiti njihovog stanja.
Vrček je naglasila, ako ste u stanju pružiti konkretnu pomoć, ponudite se.
Ako ste u mogućnosti nešto skuhati, predložite konkretno jelo i ponudite da oboljeloj osobi donesete hranu (možda treba donijeti namirnice iz trgovine jer zbog slabosti ne može voziti ili nositi stvari).Ukoliko je potrebno pomoći u prijevozu na zračenje ili kemoterapiju u bolnicu, već takve konkretne vrste usluga, mogu predstavljati veliko olakšanje u sve zahtjevnijoj svakodnevici.
Kod osoba koje su uslijed kemoterapije izgubile kosu, pogotovo ženskih osoba, veliku pomoć i pozitivan psihološki efekt može predstavljati pravovremeni odlazak frizeru te odabir kvalitetne vlasulje. Također, vrlo je korisno povezivanje u klubove ili udruge oboljelih gdje međusobnim osnaživanjem članova i stručnom pomoći koja je tamo organizirana, oboljeli pojedinac lakše prihvaća onkološku bolest i dobiva veću motivaciju za liječenjem i ozdravljenjem.