Današnje nas evanđelje suočava s jednom nelagodnom situacijom. Ne bismo očekivali od Isusa takvu reakciju jer znamo za njegovu ljubav, susretljivost, blagost. A on ovdje uzima bič i njime istjeruje iz Hrama trgovce. S razlogom. U Hramu se promijenio odnos čovjeka prema Bogu. Naime, on je uključivao je trgovanje, Bogu se davalo nešto kako bi se od njega ishodila svojevrsna nagrada, njegov blagoslov, povlastice! Ponašati se dobro kako bismo bili od Boga blagoslovljeni poganski je način odnosa prema Bogu. I stoga ga Isus želi okončati. Bičem je istjerao prodavače volova, ovaca, i golubova, a onda je i mjenjačima rasuo novac te isprevrtao stolove.

Za Pashu su Židovi donosili novac kako bi platili porez za žrtve u Hramu. Hram je bio najveća banka na Srednjem istoku u to doba. Obitelji velikih svećenika, među njima Ana i Kajfa, upravljali su trgovinom u Hramu. Kad je Isus došao u Hram, susreo je prodavače i mjenjače novaca. Trgovina je bila u službi kulta koji se vršio u Hramu. Proroci su ustajali protiv takva odnosa prema Bogu. Malahija je koristio žestoke riječi, u smislu da će Bog pročistiti Hram. U Psalmu 50, koji su Židovi znali, Bog jasno govori: Neću od doma tvog uzet junca, ni jaraca iz tvojih torova: ta moje su sve životinje šumske, tisuće zvjeradi u gorama mojim. Znam sve ptice nebeske, moje je sve što se miče u poljima. Bog ne traži žrtve i trgovinu, ne traži takvu religiju.

Stoga Isus istjeruje sve iz Hrama. Matej i Marko u evanđeljima govore kako je istjerao i prodavače i kupce. Kupci su se prilagodili trgovačkom načinu ophođenja s Bogom. Među njima su bili i siromasi, koji su živjeli u iluziji da će, daju li nešto Bogu, zauzvrat dobiti i nešto natrag. Posrijedi je bila izmjena dobara. Oni su Bogu nešto davali, a onda je Bog blagoslivljao njihova polja, životinje, a i njih same kako se ne bi razboljeli, kako ih ne bi zadesile nesreće, itd. Hram je postao mjesto trgovine gdje se Bogu nešto davalo, a od Boga se onda očekivala naklonost. Isus ih je sve istjerao. U ondašnji Hram mogle su ući samo „čiste“ i zdrave osobe, dok se bolesni, hromi, oni koji su imali slomljenu ruku ili nogu, bilo kakvu manu, nisu mogli približiti Bogu. U Hramu su bile „čiste“ i „savršene“ osobe. Prema Mateju, kad ih je Isus sve istjerao, u Hramu mu priđoše slijepi i hromi i Isus ih ozdravi (Mt 21,14). Tako u Hram ulaze oni koji su dotad bili isključeni. 

Isus revnuje za pravi odnos s Bogom i to ga je odvelo u smrt.

Poruka je vrlo aktualna i danas. Religija se često svodi na razmjenu dobara, u smislu da Bogu prikazujemo molitve i dobra djela kako bismo bili nagrađeni. Isus istjeruje sve koji na taj način promišljaju. Na poseban način razljutili su ga prodavači golubova. Zbog čega? Golubove su kupovali siromasi. Isus se razljutio jer takva religioznost iskorištava siromahe. U ovom trenutku učenici se prisjećaju riječi psalmista:  Izjeda me revnost za tvoj dom, i primjenjuju ih na Isusa. Isus revnuje za pravu, istinsku religioznost, odnos ljubavi s Bogom. Način kako su se njegovi sunarodnjaci odnosili prema Bogu bila je kap koja je prelila čašu. Oni koji su upravljali Hramom i ovakvim oblikom religioznosti, obitelj velikog svećenika, uspjeli su na koncu „privremeno“ Isusa ukloniti. Isus revnuje za pravi odnos s Bogom i to ga je odvelo u smrt, no nakon njegova uskrsnuća dolazi do preobrazbe i ostvarenja odnosa ljubavi Boga i čovjeka.

Isusovo tijelo, On, Božji Sin, postaje mjesto gdje se prinose Bogu prave žrtve. 

Stoga Isus govori: »Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići«. Rekoše mu nato Židovi: »Četrdeset i šest godina gradio se ovaj Hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?« No on je govorio o hramu svoga tijela. Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici da je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče (Iv 2,19-22). Sveti dio Hrama bilo je svetište. To je bilo mjesto susreta s Bogom, gdje se moglo sresti Boga putem žrtava i paljenica. Isus je sagradio novo svetište odnosa čovjeka s Bogom, istinski hram. Isusovo tijelo, On, Božji Sin, postaje mjesto gdje se prinose Bogu prave žrtve. 

Nitko pred Bogom nije povlašten, svi smo ljubljeni njegovom vječnom Ljubavlju.

Danas se u Crkvi susrećemo s Bogom, s Isusom, te ako smo vjerni Isusovu Duhu onda označavamo njegovu prisutnost u Crkvi. Prije svega, potrebno je da budemo svjesni kako pripadamo novom svetištu, zajednici kršćana. Apostol Pavao nam govori: Ne znate li? Hram ste Božji i Duh Božji prebiva u vama (1Kor 3,16). Koje žrtve trebamo prinositi? Darove ljubavi jedni za druge, a napose za siromahe svih vrsta. Zatim, Isusov hram je hram u kojem su svi dobrodošli, svi, bez izuzetka. U židovskom je Hramu bilo raznih pregrada, sekcija u koje su samo povlašteni mogli doći. Pred Bogom i s Bogom svi smo jednaki, i svi smo dobrodošli. Isus je novi hram, a svi ljudi njegova zajednica. Nitko pred Bogom nije povlašten, svi smo ljubljeni njegovom vječnom Ljubavlju.

U Poslanici Efežanima Pavao piše: Tako dakle više niste tuđinci ni pridošlice, nego sugrađani ste svetih i ukućani Božji  nazidani na temelju apostolâ i prorokâ, a zaglavni je kamen sam Krist Isus. U njemu je sva građevina povezana i raste u hram svet u Gospodinu. U njemu ste i vi ugrađeni u prebivalište Božje u Duhu (Ef 3,19-22). Tako i u Prvoj Petrovoj poslanici: Pristupite k njemu, Kamenu živomu što ga, istina, ljudi odbaciše, ali je u očima Božjim izabran, dragocjen, pa se kao živo kamenje ugrađujte u duhovni Dom za sveto svećenstvo da prinosite žrtve duhovne, ugodne Bogu po Isusu Kristu (1Pt 2,4-5). Svi smo živo kamenje Kristova hrama, Kristove zajednice.

Središnja poruka današnjeg evanđelja potiče nas da u ovo doba korizme, doba obraćenja, promišljamo o vlastitu odnosu prema Bogu, pozvajući nas da se na nov način, način ljubavi, sjedinimo s Bogom i odbacimo pritom svaki oblik trgovine s Bogom.

Uz dopuštenje uredništva, propovijed vlč. Josipa Bošnjakovića prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti OVDJE.