Svake korizmene nedjelje, počevši od Pepelnice (kako Hvarani kažu 'Ciste sride') sve do Cvjetnice ('Nedije od polme') imamo priliku slušati staru hvarsku molitvu vjernih, poznatiju pod nazivom „Bože, daj mir jedinstvo“, objasnila je povjesničarka umjetnosti Zorka Bibić, urednica župnoga lista 'Kruvenica' katedralne župe Sv. Stjepana I. u Hvaru, o ovome manjem poznatom korizmenom napjevu. U arhaičnim riječima te molitve, doduše, s vremenom prilagođenima suvremenom hrvatskom jeziku, naglašena je težnja za mirom i jedinstvom, pomoći protiv neprijatelja i zazivanje Božje milosti nad svim kršćanima i mjestima gdje žive.
Hvarska katedrla u korizmi 2021. (Foto: Zorka Bibić)
Dostupni izvori spominju da najstariji zapis ove hvarske molitve vjernih potječe iz 18. stoljeća, a zapisan je na unutrašnjim koricama Evanđelistara iz crkve Sv. Mihovila u Dolu na otoku Hvaru, tiskanom u Veneciji 1739. godine.
Starost zapisa dokazuje stih: “I day Boxe dobichie: prisuitloy Gospodi Bnetaskoy (suvremenom grafijom: “I daj Bože dobiće prisvitloj gospodi mletačkoj”, objasnila je Zorka Bibić, povjesničarka umjetnosti i povremeni turistički vodič u središtu Hvarske biskupije.
No, upozorava da je molitva nastala puno ranije.
“O tome nam svjedoče stihovi koji čine njezin veliki dio: “Ne pristani se Bože za nas hrvati; I onim daj dobiće ki se za nas hrvu; Da ne reknu pogani gdi im je Bog njih; Daj da se obrate narodi suprotivni; Razruši sva vićanja neprijatelja naših”.
Dodatnu potvrdu daje nam tekst ove molitve koji je zapisao starogradski župnik don Nikola Vlahović 1816. pod naslovom „Molbe koje se govore svu korizmu na Misi“.
Korizma je za kršćane idealna prilika za duboku i iskrenu samoanalizu, temeljito čišćenje misli i srca, ponovno uspostavljanje veze s Bogom i odlučnost za bolji svakodnevni život
U osnovi, tekst je identičan današnjem, osim nekoliko stihova koji su u suvremenosti izostavljeni i zaboravljeni, primjerice „Slobodi zemlju svetu od ruku poganskih.“
Ovaj stih ima uporište u završnoj molitvi koja je u to vrijeme glasila: „Svemogući i vičnji Bože, u koga su ruci svih Vlastih i Kraljevstvih razlozi, pogledaj na pomoć karšćansku, da narod turski, ki se u svoju sliku uzda, mogustvom desnice tvoje ponizi se.“
Sam spomen Turaka, stoljetne prijetnje i opasnosti za dalmatinske prostore, pomaže rasvijetliti nastanak hvarske molitve
Sam spomen Turaka, stoljetne prijetnje i opasnosti za dalmatinske prostore, pomaže rasvijetliti nastanak hvarske molitve. Papa Pavao III. (1534.-1549.) pozvao je sav kršćanski narod na javno moljenje i procesije za oslobođenje od turske opasnosti.
Dalmatinska književnost toga razdoblja prepuna je motiva turske opasnosti, straha i prijetnji, čemu je suprotstavljeno ufanje u Božju pomoć i zaštitu.
Posebno su takva bila djela Marka Marulića, oca hrvatske književnosti, čiji su stihovi možda poslužili kao uzor ondašnjim Hvaranima u stvaranju molitve vjernih, tumači Zorka Bibić, koja je također profesorica hrvatskog jezika i vrlo je angažirana u javnome životu svoga grada.
Ali i otoka koji, eto, ima puno toga više običajnog i tradicijskog uz vrlo poznatu teoforičnu procesiju ‘Za križen’ koja se isto već stoljećima održava u noći s Velikog četvrtka na Veliki petak, ali u središnjim mjestima otoka Hvara.
Hvar zimi (Foto: Facbook Zorke Bibić)
Zanimljivo je da je postojao i latinski tekst ove hvarske molitve (“Libera nos Domine ab omni plaga”) koji se, prema izvorima, pjevao u katedrali u Hvaru na pontifikalnim misama, dok se na župnim misama pjevalo na hrvatskom jeziku, što traje do danas.
U međuvremenu je nestao običaj pjevanja ove molitve na svečanim i blagdanskim misama, te je ostavljena samo za korizmeno vrijeme.
Samo u 20. stoljeću uz spomenuti stih je pisalo „Frani Josipu, cesaru našemu“, te je nakon 1916. Frane Josip prekrižen i dopisano je „Karlu“, i konačno „Petru, kralju našemu“
Izvorni stih „I daj Bože dobiće: Cesarskomu Vladanju“, u današnjoj verziji „Bože, ti daj čestitost /ime/ biskupu našemu“, doživio je najveće preinake, za koje je bila najzaslužnija česta promjena vlasti.
Samo u 20. stoljeću uz spomenuti stih je pisalo „Frani Josipu, cesaru našemu“, te je nakon 1916. Frane Josip prekrižen i dopisano je „Karlu“, i konačno „Petru, kralju našemu“.
U tom vremenu, tzv. prve Jugoslavije (1918.-1941.), pjevalo se i „Stražnik nam budi gradu i svom kraljevstvu“ (danas – svoj daržavi).
Petra je – zanimljivo – zamijenio dakako poslije Aleksandar, pa opet na vlast stupa novi kralj Petar. Zlokobne 1941. godine dopisali su „Anti, poglavniku našemu“, a nakon svrgavanja vlasti stih je prepravljen u „Mihi, biskupu našemu“, što je, uz promjene imena biskupa, ostalo do danas.
Jezične i teološke prijepore izaziva stih „Daj pokoj dušam virnih koji su priminuli“. Čuje se i „dušam virnih koje su priminule“, što je s teološke strane gotovo svetogrđe jer duše su besmrtne, tumači nadalje tu neobičnost ova povjesničarka umjetnosti.
No, napominje da u sačuvanom tekstu iz 1816. godine ovako stoji: „Daj pokoj dušam virnim koje su priminule“, što je manje sporno od onog prije spomenutog koje je kamen smutnje u sadašnjem tekstu.
Malo duži povijesni osvrt bio je autorici uvod za razmatranje onoga što ova stara, tradicijom i baštinom bogata molitva znači u korizmi godine Gospodnje 2021.
Molitva jest razgovor sa Bogom, ne puko nabrajanje istih riječi, već brutalno iskren razgovor, bolan, otvoren
“Još uvijek je manje nabijena emocijama, sentimentalnošću i patetikom za razliku od raskošne scenografije Velikog petka koja sve više prijeti biti samo prekrasna predstava…”, napisala je također.
Bibić upozorava slabije poznavatelje i kako je iz brojnih razloga Veliki petak odavno izgubio svoju ulogu kršćanske empatije i katarze, a teško je pohvatati sitne korake kroz korizmu koji bi nas trebali pripremiti na Sveto trodnevlje i, konačno, na istinski način doživljavanja i proživljenja radosti Uskrsa.
Teoforična procesija Velikoga petka 2020. u uvjetima pandemije (Foto: Zorka Bibić)
Molitva jest razgovor sa Bogom. Ne puko nabrajanje istih riječi, već brutalno iskren razgovor, bolan, otvoren, sa svim kartama na stol, kako se slikovito izrazila. Nemoćni smo i sve nas brine i plaši.
“Kao nekada, jednako danas odzvanja “Slobodi nas i brani oda svake nevoje; Čuvaj nas od pomora, rata i glada; Dojdi do tebe Bože naše moljenje; Svi smo ti prigrišili, primi pokoru našu; Čin da se od nas odvrati rasrdžba tvoja; Čin da za nas ne pristane tvoje milosarje”.
No, jeka je drukčija od one iz vremena Turaka, poručuje i u nastavku, dodajući: “Ondašnji naši sumještani bi vjerojatno ‘pali u afon’ (nesvijest) kad bi saznali koliko volimo turske sapunice.”
“Bog, koliko god se dalek činio, sluša. Smijemo se ljutiti na njega i plakati, pitati ga zašto nas je ostavio i zaboravio u našim brigama i križevima. Čak je i to molitva. Razgovor. No ponekad valja čekati odgovore u tišini i praznini. Što god bilo, ne ostavlja nas samima.”
Svoj tekst ova angažirana vjernica laikinja i suradnica Hvarske biskupije zaključuje:
Korizma je za kršćane idealna prilika za duboku i iskrenu samoanalizu, temeljito čišćenje misli i srca, ponovno uspostavljanje veze s Bogom i odlučnost za bolji svakodnevni život. Nema jedinog pravog načina, svatko za sebe može odlučiti što želi promijeniti i poboljšati i kako.
Tako će se obistiniti posljednji stih „Raduj se, Bože, vazda, vira kršćanska!“ i tako će u ovom mjestu biti „kripko pribivanje i mirno“.
Na nama je potez. Uz Njegovu pomoć, napisala je Zorka Bibić u nizu svojih sličnih stručnih i vjerničkih objava na svojim društvenim mrežnim stranicama gdje je najnovije objavila i kako je za svoje rodno mjesto osmislila – i na zamolbu udruge turističkih vodiča grada Hvara – turističku turu u trajanju od sat vremena po središtu stare jezgre središta ove naše trootočne biskupije.
Facbook stranice Zorke Bibić