Donosimo savjete fra Mate Bašića kako se pripremiti za korizmu:

Pred korizmu i korizmeni post ili svako odricanje, dobro je malo govoriti i o toj temi i pripraviti se za post. Svaki post traži pripravu. Ako želiš dobro postiti određenog dana, onda prethodni dan nemoj jesti zadnji obrok. Također, izbjegavaj slatko i neka ti zadnji obrok, dan prije posta, bude do najkasnije 18 sati. Nemoj taj prethodni dan piti slatka i alkoholna pića jer ako se večer prije posta dobro najedeš teško ćeš idući dan postiti jer ćeš već u jutro biti gladan. Kroz dan posta više puta kroz dan donosi odluku da nećeš jesti i ne boj se već moli i traži pomoć Božju u određivanju svrhe posta te posti ne za sebe, već za potrebe drugih, na nakanu svete Crkve, novih zvanja, životnih poziva. Posti zajedno s nekim i kroz post zajedno molite pa će tako svaki post biti vrlo jednostavan i radostan.

Osim toga, sveti Augustin piše: post i milostinja dva su krila molitve.

Također, papa emeritus Benedikt XVI. upozorava: U ovo naše vrijeme čini se da je post izgubio ponešto od svojeg duhovnog značenja te da je, u kulturi koju obilježava težnja za materijalnim dobrom, zadobio terapeutski smisao vođenja brige o svome tijelu. Post zacijelo pridonosi tjelesnom dobru, no on je za vjernike prije svega terapija kojom sebe iscjeljuju od svega što priječi njihovo suobličavanje s Božjom voljom…

Vjerna praksa posta pridonosi tomu da osoba, tijelo i duša, stekne jedinstvo, pomažući joj da se kloni grijeha i raste u prisnosti s Gospodinom. Odricanjem materijalne hrane koja hrani tijelo olakšava se nutarnja raspoloživost za slušanje Krista i hranjenje riječju spasenja. Postom i molitvom omogućujemo Njemu da dođe i utaži onu dublju glad koju osjećamo u srcu: glad i žeđ za Bogom.

Post sadrži jedu od presudnih uloga u kršćanskom i ljudskom rastu. Oslobađa od hedonizma i sebičnosti. No, ne bi ga trebalo shvatiti na krivi način, kao ni bilo koje drugo odricanje jer sve odricanje pridonosi tomu da osoba, tijelo, duh i duša, stekne jedinstvo, kloneći se grijeha i tako raste u prisnosti s Gospodinom i čini sve to ZA nešto, ZA druge.

Ako postimo i onda čekamo ponoć da se možemo najesti ili bolje prežderati, pogrešno smo shvatili post. Ako se dan prije posta ili večer prije posta natrpavamo, pogrešno činimo i otežavamo sam post idućeg dana. Ako se dan nakon posta prejedamo da bismo nadoknadili u našoj glavi izgubljeno postom, apsolutno smo – što bi rekli na jugu – falili.

Ivan Kasijan u tu svrhu naglašava: Postove, pravilno određene, svakako treba držati. Međutim, ako poslije posta ne budemo umjereni u hrani, njihovo nas izvršavanje neće dovesti do savršenstva. Također i višednevno gladovanje, donosi samo kratkotrajnu iscrpljenost i zamor tijela, ali ne i čistoću srca, ukoliko se nakon takvog posta budemo prejedali – jer čistoća duše nerazdvojno je povezana s postom. Potrebno je biti trajno umjeren. Svaki strogi post ostaje bez koristi ukoliko nakon njega slijedi pretjerano popuštanje u hrani. Takvo neumjereno jedenje može ne samo pokolebati postojanost i čvrstoću duše, nego i učiniti da molitve budu beživotne zbog nemoći tijela.

Neka stoga, svaki naš post bude pripremljen i nastavljen umjerenošću, jer samo tako duh raste prema Bogu. Neka nakana našeg posta bude prikazana za one u potrebi, za djecu bez roditelja, za majke i žene koje trpe nasilje, za sve one trudnice koje su zbog neodgovornosti svojih partnera na rubu da pobace začeto dijete, za sve one supružnike koji žele, a ne mogu imati djecu, za sve bolesne i umiruće, jer se tako Bog proslavlja po našim molitvama i postu.

Neka ovogodišnji početak korizme svima bude blagoslovljen od svemogućega Boga, Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.