Sam naslov, Deus Caritas Est, iznosi temeljnu istinu kršćanske vjere: „Bog je ljubav“ (1. Iv 4, 16). Svaki se kršćanin, a doista i mnogi nekršćani, mogu složiti oko toga. Ali nažalost, ako smo pogrešno shvatili što je ljubav, sigurno ćemo pogrešno shvatiti i tko je Bog, piše Simply Catholic.

Ljubav je dvojaka

„Danas je“, primjećuje papa Benedikt, „izraz„ ljubav “postao jedna od najčešće korištenih i zloupotrebljavanih riječi“ (Deus Caritas Est, br. 2). Rijetko se zaustavimo da razmislimo o razlici između ljubavi prema sladoledu, ljubavi prema kućnim ljubimcima, ljubavi prema obitelji i ljubavi prema Bogu. Bez razlike kažemo da volimo svaku od njih. Papa Benedikt sugerira da možemo započeti s rješavanjem složenih pitanja koja okružuju ljubav s preliminarnim opažanjem: Ljubav je dvojaka. Volimo nešto ili nekoga jer iz toga ili nekoga izvlačimo korist.

Foto: Broke Lark/ Unsplash

Kad jedemo sladoled, uživamo u kušanju njegove slatkoće. Ali sladoled ne donosi nikakvu korist od naše ljubavi. Volimo svoje kućne ljubimce jer nam pružaju zaštitu i druženje. Također ih hranimo jer ne želimo da gladuju, ali da imamo samo jedan odrezak, dali bismo ga svojoj djeci prije nego što ga damo psu. Ljubav u svakom od ovih slučajeva znači nešto sasvim drugo. Volimo jer se ispunjavamo kroz ljubav. Stari su Grci imali način razlikovanja ova dva aspekta ljubavi. Eros je ljubav koja nas preplavljuje bez našeg razmišljanja ili želje. Ljubav je ta koja tjera Romea na dah, “jer nisam vidio pravu ljepotu do ove noći” kad prvi put ugleda Juliju.

Agape je s druge strane ljubav koju slobodno biramo. To je ljubav koju pružamo drugome ne za naše dobro, već za dobro drugoga. „Amare est velle alicui bonum“, poučavao je sveti Toma Akvinski. “Voljeti znači voljeti dobro za drugoga.” To je ljubav koja je majku Tereziju nagnala da u Kalkuti u Indiji pronađe svoje misionare ljubavi. Ljubav je ta koja vas poziva da se odreknete svog omiljenog TV programa kako biste mogli igrati kartu s usamljenim prijateljem u staračkom domu.

Božja radikalna ljubav

Bog voli s agapeom koji nadmašuje sve ostale. Nije imao potrebu stvoriti nas, a ništa nije mogao spasiti. Potpuno je savršen i sam sebi dovoljan kao Otac, Sin i Duh Sveti.
Pa ipak, Pavao piše, „Doista, dok mi  Bog dokazuje svoju ljubav (agape) prema nama time što “mi još bijasmo nemoćni, a Krist je, već u to vrijeme, za nas bezbožnike umro.”

Foto: Dario Zürchauer

Ovaj totalni čin božanskog davanja sebe velika je misterija. Doista, gotovo se čini da je takva ljubav u suprotnosti s Božjom prirodom. Bog, koji od nas ništa ne treba, daje sve za nas.
Papa Benedikt rezimira ovaj duboki paradoks kada piše da je Isusova „smrt na križu vrhunac onog okretanja Boga protiv sebe u kojem se daje kako bi uskrsnuo čovjeka i spasio ga. Ovo je ljubav u najradikalnijem obliku “(br. 12) – ljubav koja je preobrazila svijet!

Također je, poučava Papa, ljubav koja transformira eros. Erosu nije oduzeta vrijednost pred kršćanskim agapeom. Suprotno tome, agape baca potpuno novo svjetlo na pravo značenje erosa. Eros je, kad se pravilno shvati, vrata prema agapi. Romeo nikada ne bi imao priliku voljeti Juliju zbog nje same da prije toga nije osjetio snažnu želju da je ima zbog sebe. U klasičnoj tradiciji eros se shvaćao kao oblik ekstaze (grčki ek-stasis), što doslovno znači “stajati izvan sebe”. Zanos koji osjećamo u prisutnosti nečega ili nekoga lijepog u nama pobuđuje snažnu želju da postanemo jedno s tim nečim ili nekim. Takva želja može nam čak i zavrtjeti u glavi.

Foto: Broke Cagle

„Ljubav“, piše papa Benedikt, „doista je„ zanos “, ali„ ne u smislu trenutka opijenosti, već kao putovanje, trajni egzodus iz zatvorenog sebe usmjerenog prema sebi prema svom oslobađanju kroz sebe -davanje, a time i prema autentičnom samootkrivanju i zaista otkriću Boga “(br. 6). Slijedom toga, ne bismo se trebali iznenaditi kad utvrdimo da nam Bog govori u bračnim slikama. „Privući ću je; Uvest ću je u pustinju i razgovarati s njezinim srcem ”, kaže Bog izraelskom narodu preko proroka Hošee. “Pripazit ću te za mene zauvijek. Pristat ću na tebe u vjernosti i spoznat ćeš Gospodina “(Hos 2:10, 21-22). Naše iskustvo erosa, ako ga ne ocrnjuju naše grešne sklonosti, može nas tako navesti da shvatimo nešto o Božjoj strastvenoj ljubavi prema nama.

Euharistija je ljubav

Papa nas potiče da ne zaboravimo da se tu ne bismo trebali zaustaviti. Nestalnost željne ljubavi (eros) mora ustupiti mjesto čistoći nesebične ljubavi (agape). Ta se preobrazba može u potpunosti dogoditi samo našim sudjelovanjem u božanskom agapeu sakramenata Crkve, posebno svete Euharistije.

“Euharistija nas uvlači u Isusov čin samozatajenja”, piše papa Benedikt. „Ulazimo u samu dinamiku sebedarja. Slike braka između Boga i Izraela sada se ostvaruju na način koji je ranije bio nezamisliv “(br. 13).
Enciklika pape Benedikta izaziva nas da ispitamo svoje motive za sudjelovanje ili zanemarivanje sudjelovanja u svetoj euharistiji. Prečesto ovaj veliki sakrament promatramo u smislu erosa. Prebrzi smo da pitamo: “Što ću dobiti od odlaska na misu ove nedjelje?”
Papa nas poziva da liturgiju umjesto toga promatramo u smislu agape. Naše sudjelovanje u misi ništa je manje od sudjelovanja u Kristovu potpunom i potpunom darivanju – stvarnom udjelu u samom Njegovom Tijelu i Krvi, koje se nudi za nas jednom na križu i neprestano nam se nudi iz tjedna u tjedan kod Jaganjca Velika gozba.
Romeo je umro zbog svoje voljene mladenke Julije zbog tragične pogreške. Shakespeareova priča jedna je od erosa koja se pokvarila. Ali Isusova smrt za njegovu voljenu Zaručnicu Crkvu nije bila pogreška. Evanđelje je priča o trijumfu agape.

Foto: Dario Zürchauer

Pa, što je zapravo ljubav? „Ljubav je“, piše papa Benedikt, „božanska“ jer dolazi od Boga i ujedinjuje nas s Bogom. Čini nas ‘mi’ koji nadilazi naše podjele i čini nas jednim, sve dok na kraju Bog nije ‘sve u svemu’ ”(br. 18).