Društvenim mrežama proširila se nevjerojatna priča četrnaestogodišnjaka iz Meksika, mladog sveca, jednog od zaštitnika Svjetskog dana mladih u Panami, zahvaljujući pateru Stjepanu Ivanu Horvatu, misionaru Krvi Kristove. Mladi je svetac ubijen 10. veljače 1928. godine vičući: “Živio Krist Kralj! Živjela Blažena Djevica od Guadalupe". Mučeničku žrtvu vjerskog progona nastaloga donošenjem novoga meksičkoga ustava 1917. godine priznao je 22. lipnja 2004. godine sveti Ivan Pavao II, a blaženim ga je proglasio 20. studenoga 2005. godine papa Benedikt XVI. Papa Franjo kanonizirao ga je 16. listopada 2016.
Objavu p. Horvata prenosimo u cijelosti:
Četrnaestgodišnjak iz Meksika, sveti José Sanchez del Rio zaštitnik je svjetskog dana mladih u Panami.
José je rođen 28. ožujka 1913. godine i s tek nešto više od deset godina već je bio apostol među svojim vršnjacima, učeći ih moliti i okupljavši ih u crkvi na klanjanje.
Izbijanjem “Cristero rata” zbog loših odnosa vlasti prema Crkvi te brutalnog progona Crkve, 1926. godine njegova dva starija brata odlaze u narodnu vojsku koja pokušava vratiti u Meksiko vjerske slobode. José nije stupio u tu vojsku jer je imao samo 13 godina.
Međutim, godinu dana nakon toga postao je zamjenik u logoru, a potom zastavnik. Tijekom krvave bitke 6. veljače 1928. godine u kojoj je bio ubijen konj generala, mali José daje generalu svoga konja kako bi mu omogućio da pobjegne, jer je rekao da je njegov “život puno korisniji od moga.”
Ubrzo nakon toga je dječak, nenaoružan i bez konja pao u ruke vojnicima federalne vojske. Kao da su se htjeli narugati zatvorili su ga u krstionicu crkve, koja je sada prenamjenjena u zatvor za “Cristerose”. Iz krstionice i crkve odzvanjalo je pjevanje i glasne molitve zatvorenika, pa i onda kada su ih vrijeđali, tukli i zlostavljali.
Nije proveden nikakav sudski postupak, jer je njegovim tamničarima nije odgovaralo da procesuiraju dječaka, nego su ga pokušavali nagovoriti da se odrekne svoje vjere i obećali mu osim slobode i novca u izobilju, i briljantnu vojnu karijeru, pa čak da će nastaviti živjeti u Sjedinjenim Američkim Državama.
José je sve te ponude odrešito odbio izvikujući “Živio Krist Kralj!“ „Živjela Djevice od Guadalupe”.
Dana 10. veljače, nakon što je mali José uspio uvjeriti roditelje da ne plate za njega otkupninu, koju je tražila vlada, i nakon što je uspio potajice primiti Sv. Pričest, koju mu je donijela teta Magdalena, vojnici su iskalili na njemu sav svoj bijes: polako su mu gulili kožu s tabana, natjerali ga da trči dvoranom bez cipela i da hoda putem do groblja koji su posuli solju. Mali José, kojega su gurali i tukli kao što su to činili i Isusu na putu na Kalvariju, bio je sav u krvi, i dalje je izvikivao riječi svoje vjere.
Došavši na groblje odlučili su ga ubiti bez da se čuju pucnji, ali zapovjednik čete, ogorčen njegovim stalnim zazivanjem Krista Kralja, ubija ga pucnjem iz pištolja.
Prije nego li će ga ubiti, Jose je uspio netom prije svoje smrti napraviti mali križ na zemlji i poljubiti ga. Ubijen je vičući: “Živio Krist Kralj! Živjela Blažena Djevica od Guadalupe!”