Jučer sam u popodnevnim satima šetao Međugorjem, točnije prostorom iza crkve. Bio sam sȃm, jedino mi je hladnoća pravila društvo. Bezbroj klupa, a svaka prazna… U mom sjećanju još su svježe slike silnoga mnoštva koje bi se slijevalo za godišnjicu i Mladifest. Koliko je samo ljudi prošlo kroz ovo Međugorje! Milijuni… A sada je Međugorje prazno, kao da sniva. Pomislio sam: „Gdje su svi ti ljudi i kako mogu živjeti bez ovoga mjesta?!“ Baš neobično: jedino ja sad kročim njegovim stazama… Gdje su svi? I još iskrenije pitanje: otkud mene na ovoj stazi?!

Sve je ovo milost, Božja milost! Volim ovo mjesto više od života

Shvatio sam da imam veliku milost boraviti ovdje, u Gospinu svetištu… Baš ovdje, u Međugorju… Iskreno, nikad ovo Međugorje nisam uzimao zdravo za gotovo, nikad nisam osjećao da sam ga zaslužio, ono mi je darovano. Sve je ovo milost, Božja milost! Volim ovo mjesto više od života; volim ovo mjesto više nego što je Immanuel Kant volio svoj Königsberg, kojeg nikad nije napustio. Ovo Međugorje živi u meni, a ja se trudim živjeti u njemu.

Međugorje / Foto: Denis Kapetanović/PIXSELL

Koračajući Marijinim svetištem, opazio sam golo drveće, bez lišća. Sve je izgledalo prazno i golo, prozirno i otužno, ali doći će proljeće! I, znam: tada će se grane rascvjetati, a lišće pozelenjeti. Sve će biti ispunjeno prirodom, životom i obiljem; baš kao i ljudi. Vratit će se i ljudi… Opet će Međugorje vrvjeti ljudima. Nećeš znati hoće li biti više lišća na granama ili ljudi u klupama! Opet će ulicama odzvanjati strani jezici. Čut će se Korejanci i Talijani, dovikivat će Poljaci, pjevat će Libanonci…

Opet će Međugorje biti premaleno za čitav svijet, jer će narodi nagrnuti kao potoci planinski i doći ovdje – svojoj Majci. Premda će sve opet biti isto, ipak ćemo mi biti drugačiji. Više ćemo cijeniti blizinu braće i ljepotu zajedništva; više ćemo cijeniti Crkvu i njezinu ljepotu, a ona nigdje nije toliko lijepa kao u Međugorju, jer samo tu svi molimo na različitim jezicima, a istim srcem.

Autor fra Goran Azinović za svećenika Hercegovačke franjevačke provincije zaređen je 2014. godine. Autor je 12 nadahnutih knjiga, a pisao je i za katoličke časopise. Trenutačno živi i djeluje kao župni vikar u župi Čitluk (BiH).