Na četvrtu nedjelju kroz godinu iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije prenosimo propovijed svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije vlč. Davora Senjana koji se nalazi na poslijediplomskom studiju u Rimu. Između ostalog vlč. Senjan poručuje: "I mi smo kao pronositelji Božje riječi i proročkog poslanja suočeni s time kako dobrim ljudima reći da nisu dovoljno dobri ili da su dobri iz pogrešnih motiva."
Braćo i sestre, kad je Isus prvi put uzeo riječ u kafarnaumskoj sinagogi, slušatelji su bili zaneseni i oduševljeni njegovim riječima. Tako je lijepo i duboko, a opet sasvim jednostavno govorio o Bogu. Njegove riječi privlače slušatelje i potiču ih da zavire u sebe, preispitaju se i usmjere na pravi put. Osjetili su u njegovim riječima da ne govori neke naučene stvari, da ne govori nešto što treba govoriti, već da govori iz ljubavi prema Bogu. Govori kao Bog koji je došao na zemlju. Govori kao onaj koji vrši Očevu volju. Tumači Pisma kako bi donio poruku spasenja i obraćenja onima koji su pred njim. Uvažava njihove probleme i brige, shvaća njihovu odbačenost od strane moćnika i stoga im svojim riječima vraća dostojanstvo i vjeru da su nekome bitni. Isus govori o Bogu tako da su ljudi time pogođeni. Ne mogu dopustiti da njegove riječi tek tako prođu pored njih.
Isusova riječ odjekuje i u našem vremenu.
Isusova riječ odjekuje i u našem vremenu. Biblija, kao sveta knjiga, dostupna je gotovo svakome tko ju želi imati. I bez obzira koliko nam je stalno u uhu i nadohvat ruke, mi se sve teže oduševljavamo njome. Puno lakše ostanemo zapanjeni ljepotom riječi nekog čovjeka, a ljepotu svete Božje objave baš i ne primjećujemo. Možda je razlog tome jer smo se previše naviknuli na nju. Možda i misna čitanja slušamo samo ušima, a ne dajemo im prostora kako bi nas prožela i potresla naše biće. Divljenje je početak promjene. Kad budemo uvijek iznova uočavali istinitost i ljepotu Kristove riječi, tada će ona ulaziti u naš život na živ i djelotvoran način.
Draga braćo i sestre, Isusova prisutnost razotkriva dubine naših srdaca. Od nas se traži da razmotrimo koliko smo zapravo pošteni i vjerodostojni. Svi smo mi u nekoj mjeri nepošteni i pristrani, slijepi za istinu i dajemo prednost svojim osobnim, sebičnim željama i potrebama. Pozvani smo na zdrav način preispitati svoje motive i interese. Drugim riječima, od nas se ne traži da preispitujemo svoje očite grijehe i pogreške, ono što je očigledno pogrešno. Bog nas pita činimo li ili ne činimo pravu stvar iz ispravnih pobuda. Koristimo li vjeru i Boga za osobnu dobit? I mi smo kao pronositelji Božje riječi i proročkog poslanja suočeni s time kako dobrim ljudima reći da nisu dovoljno dobri ili da su dobri iz pogrešnih motiva.
Nasuprot tome, u današnjem evanđelju Isus djeluje iz potpuno čistih motiva. On govori kao onaj koji ima vlast, ali nikada ne koristi svoju božansku moć za vlastitu dobit. Čini li čudesa, ali iz sućuti prema nevoljnima i bespomoćnima. Kada Isus govori, to je snažan događaj. Tada se više ne možemo skrivati iza svojih slika o Bogu. Naš krivi način gledanja i postupanja dolazi na svjetlo dana. Nečisti duh koji se u nama ugnijezdio, uzbuđuje se, počinje se micati. U dodiru s Božjim riječima razni demoni ne mogu mirovati. Što više osluškujemo Božji glas, to se u nama više bude zle sklonosti. Bude se i prosvjeduju jer osjećaju da počinju gubiti moć, da im počinje zapovijedati onaj koji je sve stvorio i koji je svemoguć. Ono što je loše u nama buni se protiv Boga. Priznaje njegovu veličinu i snagu, ali napada, obezvređuje i uznemiruje. Zle sile boje se pobjede Boga. Svjesne su da je tako malo potrebno da budu pobijeđene.
Prionimo čvrsto uz Krista i zamolimo ga da on svojom moćnom riječju istjera nečiste duhove iz našeg života.
Isus nečistom duhu ne pridaje puno pažnje. Ne niječe njegovo postojanje, ali ne ulazi ni u kakve rasprave i objašnjavanja. Isus mu zapovijeda i uništava ga. Braćo i sestre, nema s vragom nagađanja. Nema dogovaranja, samo jasnog davanja do znanja da ne želimo imati posla s njim. On je toliko podmukao da će već naći prostora kako djelovati u našem životu, tako da nije potrebno otvoriti mu širom vrata i još ga prizivati. Po snazi Isusa Krista, otjerajmo svako zlo iz našeg života. Odlučimo se za Krista i prihvatimo njegovu moć. Ne možemo cijelo vrijeme paliti veliku svijeću Bogu, a malu vragu, za svaki slučaj. Činimo tako prepuštajući se raznim praznovjerjima, vidovnjakinjama, crvenim narukvicama, hodžama i ne znam ni ja kome sve ne. Cijelo vrijeme petljamo sa Sotonom, a onda kad nešto pođe po zlu, krivimo Gospoda. Braćo i sestre, neće uvijek biti lako, ali pozvani smo odlučiti kome pripadamo i čiji želimo biti. Prionimo čvrsto uz Krista i zamolimo ga da on svojom moćnom riječju istjera nečiste duhove iz našeg života. Neka se na nama očituje Božja veličina i snaga te, dodirnuti Kristom, budimo pronositelji i proroci jedinog imena po kome se spašavamo, Isusa Krista!
Uz dopuštenje uredništva, propovijed vlč. Davora Senjana prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti OVDJE.