Dobro priznati svoje grijehe je poput korijenja vrta duše. Većina nas ima iskustvo uvjeravanja svog nebeskog Oca da smo uklonili sav korov, ali ako ih ne napadnemo u njihovim korijenima, ispovijedat ćemo iznova i iznova, piše Simply Catholic.

Potrebno je poraditi na dobrom priznanju. Fokusiranje samo na ponašanje i postupke je poput vrtnih škara za uklanjanje korova: možda ćemo neko vrijeme odrezati dijelove koje možemo vidjeti, ali skriveni u tlu svog ponašanja korijeni grijeha još uvijek rastu. Stvarna snaga Sakramenta pokore oslobađa se kada korijene izložimo Božjoj milosti.

Želja za promjenom

Skrušeno priznanje grijeha započinje mnogo prije nego što se uđe u ispovjedaonicu. Čak i prije ispitivanja savjesti trebali bismo ispitati svoju motivaciju. Želimo li se doista promijeniti? Sveti Augustin opisuje svoj mlak pristup promjenama usred obraćenja. Shvativši pretjeranosti svog načina života, molio je: “Gospode, daj mi čednost”, i brzo pristao, “ali ne još!”

Dobra ispovijed proizlazi iz srca koje se želi promijeniti. To je srž dobrog priznanja. Šaljivi prikaz čina skrušenosti dolazi od djeteta koje nije sasvim dobro zapamtilo riječi: “O, Bože, djelomično mi je žao što sam te uvrijedio …” Međutim, ako budemo iskreno iskreni, mogli bismo priznati da dijete govori istinu. Sveti Augustin se prisjetio da je, odlučivši ostaviti određene grijehe, mogao čuti kako ga ti grijesi dozivaju kao da ga stari prijatelji pozivaju da ponovno provede neko vrijeme zajedno.

Dobra ispovijed plod je molitve Bogu, moleći milost da se želimo promijeniti, da želimo ostaviti svoje grijehe, da svoje grijehe predamo Bogu i da ih nikada ne tražimo natrag.

Kako biste se dobro ispovjedili? Započnite provodeći neko vrijeme u molitvi, po mogućnosti prije Presvetog Sakramenta, kako biste bili bolje zaštićeni od zamki i zavara neprijatelja, tog varalice. U molitvi zamolite Boga da vam pokaže korijene vaših grijeha, a ne samo vanjska grješna ponašanja. Zamolite Boga da rasvijetli vaše motivacije, želju za grijehom i razloge zbog kojih donosite odluke koje vode ka grijehu. Jedno je tražiti od Boga da vam pokaže vaše grijehe, a sasvim drugo posegnuti u korijene svojih grijeha i iskorijeniti korijenje umjesto korova.

Foto: Evgeniy Kletsov/Unsplash

Ispit savjesti

Dalje, dobro ispitajte savjest. To započinje činom hvale i pouzdanja u Božju milost. Priznati da ste u snažnom Božjem naručju, voljeti s ljubavlju, vjerovati da će se Bog brinuti za vas i opskrbiti vas, zahvaljujući Bogu na blagoslovu Njegove milosti – sve je to prikladan početak za pripremu za dobru ispovijed. S pouzdanim povjerenjem i prepuštanjem Božjoj volji volje lakše je otvoriti dušu Bogu u sakramentu pokore; lakše je željeti promijeniti prvo prepoznavanjem dobrih stvari koje su dio potpunog prepuštanja Božjoj milosti.

U rukama Boga koji je stvorio tlo i zasadio rajski vrt, zašto biste učinili manje nego što biste Mu potpuno povjerili vrt svoje duše?

Stavivši se u Božje naručje, sljedeći je korak zamoliti Boga da vas vodi kroz temeljito ispitivanje savjesti. Mnogo je formula za ispit savjesti. Neke se temelje na Deset zapovijedi, a druge na blaženstvima. Treći se usredotočuju na Crkvene zapovijedi ili nauke svetaca. Nalaze se u misalima i molitvenicima, web mjestima i mobilnim aplikacijama. Bilo što od toga može biti oruđe pomoću kojeg Bog može rasvijetliti grijeh i motivaciju za grijeh. Može biti zbunjujuće i ometajuće prebacivanje između nekoliko oblika za ispit savjesti kada se pripremate za dobru ispovijed, pa je najbolje odabrati jedan oblik i pozvati Boga da vam kroz njega pomogne svjetlošću Njegove milosti.

Uvijek pristupite ispitivanju savjesti u molitvi i dopustite dovoljno vremena da vas Bog provede kroz vaše grijehe, bacajući svoje svjetlo na korijene vašeg grješnog ponašanja. Ne žurite. Mnogi sveci savjetuju svakodnevno ispitivanje savjesti kako bi se prepoznali obrasci u ponašanju i sklonosti grijehu. Svakodnevno ispitivanje savjesti pokazuje koje okolnosti, susreti, ljudi, doba dana, mjesta i aktivnosti predstavljaju najveća iskušenja ili ranjivosti. Samo tragom obrazaca osjećaja i ponašanja možemo najbolje prepoznati korijene svojih grijeha kao i kako izbjeći grijeh u budućnosti.

Najbolji način za izbjegavanje grijeha je izbjegavanje grješnih prigoda. Korisno je kao dio ispitivanja savjesti zamoliti Boga da vam pokaže korake koji vode do grješnih djela. Svaki grješni čin započinje iskušenjem – zamolite Boga da vam pokaže gdje kušnja živi u vašem svakodnevnom životu i da vam pokaže izbore koje ste donijeli koji su od iskušenja doveli do grijeha. Opet, molite za milost da želite promijeniti ona ponašanja koja dovode do grijeha ili će korijeni i dalje napredovati. Molite za milost da iz svog života želite ukloniti napast, priliku grijeha.

U ispovjedaonici

Naoružani više od popisa grijeha, ali s pouzdanim povjerenjem u Božju dobrotu, razumijevanjem motivacije i uzroka sklonosti grijehu i boljim znanjem kako put vodi od iskušenja do grijeha, sada možete ući u ispovjedaonicu s otvorenim srcem, dušom i umom.

Ne dopustite da vas neprijatelj uznemiri svojim taktikama. Sotona mrzi kad se netko odluči dobro ispovijediti i učinit će sve da vas makne s tog puta. No, hrabro samo!

U ispovjedaonici nemojte dopustiti da vas neprijatelj, varalica uznemiri ili umanji vašu odlučnost da se dobro ispovjedite. Neke od njegovih taktika su da vas iskušaju da se brinete da će svećenik manje misliti na vas ako spominjete sve svoje grijehe ili da mislite da se ne možete promijeniti ili pak da niste vrijedni Božje milosti. Sotona mrzi kad se netko odluči dobro ispovjediti, a on će raditi prekovremeno kako bi namamio grešnika od Božje milosti. Prepoznajte izvor tih misli i zanemarite ih, odlučni u potpunosti otvoriti svoju dušu Bogu. Umjesto toga, obratite pozornost na Duha Svetoga, koji vas potiče na mir i radost i ozdravljenje Sakramenta pokore.

Zapanjujuće je koliko se ljudi kloni ispovijedi iz straha da će zaboraviti što reći ili učiniti unutar ispovjedaonice. Ovo je ujedno i Sotonina obmana, da grješnike udalji od divnog Božjeg milosrđa. Dvije su stvari ključne za plodno slavljenje sakramenta pokore: pokorničko priznanje grijeha koje izvire iz srca koje se želi promijeniti (skrušenost i čvrsta svrha izmjene) i svećeničko otpuštanje. Sve ostalo je sporedno i nema živog svećenika koji nekome neće pomoći kroz slavlje sakramenta nakon što zakorači kroz ispovjednička vrata.

Kad uđete u ispovjedaonicu, sjetite se da svećenik djeluje in persona Christi („u Kristovoj osobi“). Razgovarate sa samim Kristom, ogoljevši svoju dušu bez straha od osude. Svećenik je vezan pečatom sakramenta, tako da se o ničemu što kažete ne može govoriti izvan ispovjedaonice. Niti jedan svećenik ne misli manje na grešnika koji se kaje, već visoko misli na osobu koja se jednostavno uzda u Božje milosrđe.

Napokon, uzmite k srcu savjet svećenika i prihvatite pokoru koju nudi. Pozvat će vas da izrazite svoju skrušenost, molitvu s dvije oštrice koja daje glas žalosti za grijesima i zalog promjene Božjom milošću. Svećenik će vas osloboditi vaših grijeha u ime Crkve. Lakšeg srca, izađite iz ispovjedaonice s oproštenim svim svojim grijesima, dijete Božje čija je duša vrt ushićenja bez korova.