Ovu inicijativu započeo je 1907. član i službenik Episkopalne Crkve u Americi Paul Wattson, koji je 1909. stupio u puno zajedništvo s Katoličkom Crkvom. Osminu je teološki obradio i reformirao Paul Couturier, odobrio ju je papa Pio X., a naglašeno je preporučuju pape Ivan XXIII. i Pavao VI., obdarivši potpunim oprostom sve one koji sudjeluju u molitvi i koji se ispovjede i pričeste, kao i Benedikt XVI. i papa Franjo, donosi Katolički tjednik.

Prvotna svrha Molitvene osmine bila je, obraćenje kršćana nekatolika i njihov povratak u Katoličku Crkvu, a danas, nakon II. vatikanskog sabora, više se naglašava molitva za istinsko obraćenje svih kršćana jer bez istinskog obraćenja nema ni pravog jedinstva. “Obraćenje srca i svetost života, zajedno s privatnim i javnim prošnjama za kršćansko jedinstvo, valja smatrati dušom svega ekumenskog gibanja i s pravom se mogu nazvati duhovnim ekumenizmom” (UR 8).

Molitvena osmina za jedinstvo kršćana redovito se povezuje s euharistijskim slavljem, a može se organizirati i posebno bogoslužje. Osim uputa biskupske konferencije, obrazaca u Rimskom misalu i odgovarajućih svetopisamskih čitanja u prigodnim i zavjetnim čitanjima, kod nas ima i prigodnih knjižica koje su prikladne za slavlje Molitvene osmine.

Budući da je započela Molitvena osmina za jedinstvo kršćana, svi smo pozvani, posebno ovih dana, u zajedništvu svih kršćanskih vjernika moliti kako bi se ostvarila Isusova molitva Ocu “Da budu jedno” (Iv 17,11).

Za katolike molitva i rad na jedinstvu kršćana je obveza od Drugog vatikanskog sabora pa sve dosad, kako to sve pape od tada naglašavaju i stavljaju na srce posebno katolicima, od čega, dakle, nije dispenziran ni biskup, ni svećenik, ni redovnik, ni redovnica, ni laik.