Fra Bonaventura Duda u knjizi ‘Moj sveti Franjo’, u odlomku ‘Greccio – Franjin „Betlehem“’, opisuje kako je sveti Franjo izgradio prve božićne jaslice. Piše fra Duda: „O, da mi je bilo one božićne noći biti u Grecciu s bratom Franjom! Misterij koji ga je uvijek, i sve više i više dirao do dna srca – misterij Utjelovljenja – nadahnuo mu je ovu želju. Želio je da to bar donekle vidi, svojim očima, i da to dočara sebi i svojoj braći ljudima. U svakoj je majci poštivao Mariju, u svakom ocu susretao Josipa i svako je ljudsko dijete imalo za njega miline maloga Isusa. I htio je da to bude u pravoj pravcatoj štali, baš kao i u Betlehemu. I želio je – blaženi biskup koji mu je odobrio tu želju – želio je da se tu služi sveta misa. Uvijek je doživljavao Euharistiju kao božanski nastavak Utjelovljenja.“ Bilo je to, kako piše Toma Čelanski, prvi Franjin biograf, tri godine prije Franjina preminuća 25. prosinca 1223. Franji je na pomoć bio prijatelj, neki Giovanni iz Greccia. Njemu je „petnaestak dana prije Božića“ Franjo povjerio svoju zamisao: „Želio bih obnoviti uspomenu na ono Dijete koje je rođeno u Betlehemu… Kako je bilo smješteno u jaslice i položeno na slamu u nazočnosti vola i magarca da bi se to moglo tjelesnim očima gledati.“ To se i dogodilo tako, sveti Franjo bio je prvi graditelj božićnih jaslica.

Donosimo pjesmu Božidara Petrača iz njegove zbirke ‘Cedulje sestri Klari’ iz 2012., iz ciklusa posvećena sv. Franji i njegovu životu ‘Franjin poliptih ili Siromaškov put’.

Greccio

(1223.)

Tri godine prije preminuća

obasjan slavom Utjelovljenja

zaželi se Siromašak oživjeti

spomen na Dijete rođeno u Betlehemu

i na njegove djetinje potrebe i neprilike

to jest kako je smješteno u jaslice

i položeno na slamu

u naučnosti vola i magarca

da bi se to moglo

tjelesnim očima gledati

Jaslice

u lastavičju gnijezdu

u samostančiću u Grecciu

postaše Franjin Betlehem

Kad bi ime Isus izgovarao

usne bi oblizivao

sretnim nepcem kušao

i gutao slatkoću njegova imena

Otada cijelim svijetom prosinu

sveto slavlje Božića

udomi se po svoj Zemlji

u svakom narodu

u svakoj obitelji

Ponosni se samostančić

na visokim stijenama

povije

gnijezdo lastavičje

Toma Čelanski je zapisao u Drugom životopisu dirljive retke o Franjinu doživljavanju Božića: „Rođenje Djeteta Isusa slavio je neizrecivom radošću… Nazvao je Božić svetkovinom nad svetkovinama jer je Bog, postavši malenim djetetom, bio priljubljen uz ljudske grudi.“ No o Franjinu doživljaju Božića najljepša je, prema fra Dudinim riječima, sljedeća rečenica Tome Čelanskoga: „Isusovu je Majku obasipao neizrecivom ljubavlju zato što nam je dala brata, uzvišenoga Gospodina… jer je njegovo veličanstvo Gospodin Isus po njoj postao naš brat.“ O, kad bismo imali milost i doživjeti Franjino božićno iskustvo!